Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 28 Mar 2024, 16:21


Autoru Poruka
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 09 Dec 2012, 19:22
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Ispuni ugovor s Vragom

Obitelj Brandhauser iz srednje Slovačke je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Priče o povezanosti s vragom raširile su se po okolici brzinom munje. Što je zapravo u svemu istina?

Prokletstvo obitelji Brandhauser počinje još u 19.stoljeću. Tada je, navodno, jedan od članova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag već više desetljeća podsijeća njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima!

Glasine o našoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao već moj pokojni otac - kaže (1996.god) danas 76-godišnji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i pričao mi je to kao kuriozitet" - objašnjava dalje Karlo i dodaje: "Ne, ne sjećam se da se u vrijeme mog djetinjstva u našoj obitelji dogodilo nešto, što bi potvrđivalo ove očeve priče".

Usprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji član obitelji u listopadu 1995.godine - na dan svog rođendana - kao prvi od živućih potomaka dobio je poruku od vraga.

Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadržavala je na latinskom slijedeće riječi: "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, sličnu vražjem kopitu.

Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo našalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za čovjeka mojih godina - nastavlja priču stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zašto se šali na moj račun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio".

Na loš vic se zaboravilo. Kada je na dan svog rođendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godišnja kćerka Marija, a zatim istom prigodom početkom prosinca i njezina kćerka, 36-godišnja Ana, cijela stvar postala je više nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapače, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogućnosti da bi nas netko htio prestrašiti." - kaže Marija - "Nismo pronašli ni moguće zastrašitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo počeli tražiti uporišnu točku u prošlosti."

Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio žut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronašli smo zanimljiv dio: "Danas sam potpisao ugovor, koji će odrediti sudbinu roda Brandhausera idućih desetljeća. Nadam se da će to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inače bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti.

Karlo Brandhauser tome dodaje: - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada dječaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam točno znao čemu služe. Nisam razumio ni neke djedove priče, koje mi je pričao. Bile su strašne, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed čudak. U takvom mi je sijećanju i ostao."

Ono što najviše začuđuje jeste analiza. Njome je utvrđeno kako je upotri***ljeni papir na svicima star oko 150 godina (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identične. Obitelj Brandhauser čeka što će se dalje događati.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 09 Dec 2012, 19:24
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Ljudi iz čamca

Zbog neriješenih problema u Vijetnamu, tisuće ljudi je krenulo preko nemirnih mora u potrazi za boljim. Koristili su čamce i improvizirane splavove a gutalo ih je nevrijeme, nevješto upravljanje i pirati. Njima ništa nije išlo na ruku; od zla su plovili prema gorem. "Ljude iz čamca" su presretali pirati koji su oduzimali sve što su imali. Samo izuzetno rijetko bi za sobom ostavljali svjedoke. Tisuće žena silovano je i mučeno prije nego što su bačene u more. Ukoliko su imale "sreće", bile su, a na žalost i djeca, prodavane u svjetske kupleraje. Najgore od svega je činjenica da su često na moru "ljude iz čamaca" sretali mnogi brodovi. Kapetani raznih nacija nisu se ni osvrtali na plač tih ljudi; svijesno su ih ostavljali morskim razbojnicima.

Godine 1986. grupa humanista iz Francuske i Zapadne Njemačke odlučila je nešto pokušati učiniti. Zakupili su brod "Cap Anamoor 2" koji je samo u veljači i ožujku te godine iz Kineskog mora spasio nekoliko stotina izbjeglica prije nego što su do njih došli morski razbojnici.

Jednog jutra, krajem ožujka 1986.godine, osmatrač sa broda "Cap Anamoor 2" primjetio je veliki ali nespretno napravljen splav. Alarmirao je kormilara i brod je promijenio pravac. Prišli su malom brzinom splavu, spremni prihvatiti jadnike. Na palubi su se već sakupili spasioci, dva liječnika i gotovo kompletna posada na čelu sa kapetanom Linegeom. Član posade Vijetnamac Li Traon, dovikivao je maloj grupi da se, jedan po jedan, ukrcavaju u spuštenu košaru. Ulrih Dregher, novinar, snimao je cijeli događaj kamerom. Doktor Herger je uzbuđeno komentirao izgled ljudi na splavu. Na splavi su bili jedan starac sa dugom bijelom bradom, nalik na kineskog mandarina, dva mlađa muškarca, jedna mlađa žena i troje djece. Svi su bili očajno mršavi i gotovo bez kapi krvi u obrazima. Starac je izgleda prešutno odobrio raspored i jedan od mlađih ljudi je podigao ženu i stavio je u mornarsku košaru. Ona je pružila ruke kao da želi uzeti jedno od djece ili da se pozdravi, ali su mornari snažno podigli košaru u vis. Jedan od njih je i kriknuo kada je shvatio da na splavi više nema nikoga.

Doktor Herger je uzbuđeno trljao oči a kormilar sa užasom shvatio da je toliko pio da mu se svašta priviđa. Li Traon je kasnije izjavio da ga je žena molila, na koji metar od pramca broda, da je spasi. A, zatim, nestala je minut kasnije od ostalih na splavi, sa izrazom na licu kao da ju je netko prevario. Kapetan nije želio tu pojavu "dematerijalizacije" zapisati u dnevnik ali je kasnije priznao da se je to stvarno dogodilo. Uostalom, kamera Ulriha Dregera je sve lijepo zabilježila, uključujući tu i trenutak kada su "ljudi sa čamca" nestali!


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 09 Dec 2012, 19:26
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Misterij Davida Langa

Dogodilo se to u jednom trenu, 23.rujna 1880.g, sunčanog poslijepodneva na farmi Davida Langa, nekoliko kilometara od mjesta Galatin, država Tenesi, SAD.

Sudbina je htjela da se ova misterija odigra u prijatnoj okolini. Langov dom je bila velika kuća od cigle i sastojala se od više dijelova, sva obrasla lozicom. Ispred je bio veliki pašnjak, koji je stoka uredno popasla a sada je posmeđio od dugotrajne ljetne suše. Toga poslijepodneva dvoje djece Langovih, osmogodišnji George i jedanaestogodišnja Sarah, igrali su se igračkom koju im je otac tog jutra donio iz Neshwilla - drvenim kolicima koja su vukli drveni konjići. Djeca su vukla igračku po dvorištu a roditelji su ih gledali.

Gospodin Lang je pošao prema ogradi pogledati svoje konje sa kojima se je ponosio. Stao je uz ogradu i pogledao na svoj veliki džepni sat kada mu žena doviknu: "Vrati se brzo, Davide, htjela bih da me odvezeš u grad prije nego se dućani zatvore". David mahnuvši rukom reče: "Evo me za par minuta".

Ali, nije se nikada vratio, jer je David Lang bio samo trideset sekundi udaljen od sastanka sa sudbinom, ma kakva da je ona bila!

Djeca su se prestala igrati jer su ugledala laku dvokolicu kako se približava iz daljine. Dolazio je sudac August Pack koji im je uvijek donosio darove. Gospođa Lang je također vidjela dvokolicu, i David isto tako, jer je mahnuo sucu i krenuo prema kući.

David Lang nije učinio više od pet-šest koraka, kada je nestao na očigled svih prisutnih. Gospođa Lang je vrisnula. Djeca su ostala zabezeknuta. Svi su instinktivno potrčali prema mjestu gdje je Lang bio viđen posljednji put prije par sekundi. Sudac i njegov zet, koji je bio u dvokolici, potrčaše preko polja istog trena. Nije bilo ni grma ni stabla ni rupe koji bi narušavali površinu. Niti ikakvoga traga koji bi pokazivao što se je desilo sa Davidom Langom. David Lang je nestao pred očima supruge, dvoje djece i dvoje ljudi u dvokolici.

Naknadna ispitivanja svjedoka pokazala su da su svi vidjeli iste stvari u isto vrijeme i na istom mjestu. Mjesni geodet je pregledao teren i izjavio da nema nikakvih podzemnih šupljina ni rupa te da je sav teren vrlo čvrst. Nikada nije bilo pogreba niti zadušnica za gospodina Langa. Njegova žena, koja je poživjela još mnogo godina, živjela je u nadi da će se on, David Lang, jednom vratiti. Najzad je dozvolila sucu Packu da iznajmi cijelu farmu osim pašnjaka ispred kuće. Pašnjak je ostavila da bude nedirnut dok je ona živa.

Koliko je bio čudan nestanak toliko je čudno i ono što je primjetilo dvoje Langove djece jedne tople večeri u travnju 1881.g, sedam mjeseci poslije događaja.

Djeca su zapazila da se na onom mjestu gdje je otac bio zadnji put viđen nalazi krug zakržljale žute trave od nekih pet metara u promjeru. Jedne večeri dok su stajali pored tog kruga jedanaestogodišnja Sarah je zazvala oca i na njihovo iznenađenje čuli su njegov glas koji je zvao u pomoć... ponovo i ponovo... sve slabije, dok nije utihnuo, zauvijek.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 09 Dec 2012, 19:27
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Magični konopac

Navodno, svedoci su videli dete kako se penje uz konopac koji stoji u vazduhu, a zatim nestaje... To je, kao udarnu vest, objavio jedan dnevni list 1890. godine, a posle su mnogi bezuspešno pokušavali da izvedu ovu neverovatnu mađioničarsku tačku

Već više od jednog veka po svetu kruže neverovatne priče o pojavi koja potiče iz Indije. Reč je o iluzionističkoj tački s konopcem i dečakom koji nestaje. U prvobitnom izvođenju to je izgledalo ovako: na otvorenom prostoru fakir uzima dugačak konopac i baca ga u vazduh gde i ostaje stojeći uspravno, kao da je o nešto obešen. Fakirov pomoćnik, neki dečak, penje se uz konopac, a kad dođe do samog kraja, odjednom nestaje. Fakir ga poziva da se vrati, ali od dečaka ni traga. Posle nekoliko trenutaka penje se i sam fakir, naoružan nožem, pa i on nestaje. A onda s neba počinju da padaju raskomadani delovi tela. Fakir ipak silazi s neba, povlači konopac, ostatke tela prekriva platnom i, odjednom, ćiribu-ćiriba – evo dečaka živog i zdravog. – Bila bi to uistinu neverovatna predstava – kaže Piter Lamont, istoričar magije i istraživač sa Univerziteta u Edinburgu.
– Šteta što nije istinita. Za ovu tačku prvi put se čulo 1890. godine zahvaljujući pisanju američkog dnevnog lista „Čikago tribjun”. Pisac teksta Džon Elbert Vilki priznaće kasnije da je to bila obična letnja novinarska patka. Ono što nikako nije očekivao jeste da će ova lažna vest doživeti toliku slavu.
Vilkijev napis iz „Tribjuna” preuzele su mnoge druge novine, čak i inostrane, dok su tekst objavljen četiri meseca kasnije, u kom redakcija opovrgava ovu vest svi drugi prećutali. Čak se 1904. godine pojavio i prvi tobožnji svedok tvrdeći da je svojim očima video trik s indijskim konopcem. Zvao se Sebastijan Buršet. Ali, čim su članovi Engleskog udruženja za psihička istraživanja počeli da mu postavljaju pitanja, odmah je bilo jasno da ima suviše bujnu maštu. A to je ko zna koji primer „nepouzdanosti pamćenja kada je reč o ovakvim stvarima”, rekli su stručnjaci.
– Ipak, ova legenda, koja je govorila o nepoznatoj i tajanstvenoj Indiji upravo onako kako ju je videla kolonijalna kultura toga doba, postala je toliko poznata da više nije mogla ni da se zaboravi ni da se uništi – objašnjava Lamont. – Stoga su neki ljudi pokušali da objasne igru s konopcem tvrdeći da je reč o slučaju masovne hipnoze. Fakir bi doveo u trans sve gledaoce i oni su videli ono čega nije bilo. Objašnjenje je bilo neuverljivije od same tačke, pa su počele da se pojavljuju i prve fotografije u nastojanju da se obore pretpostavke o masovnoj hipnozi.
„Štrand magazin”, časopis koji je objavljivao pustolovine Šerloka Holmsa, prvi je 1919. godine obradovao čitaoce i fotografijom te „najslavnije mađioničarske tačke na svetu”. Snimio ju je izvesni F. V. Holms, višestruko odlikovani oficir (koji nije ni u kakvom srodstvu s poznatim detektivom iz priča). Prema rečima Holmsa, konopac je odmotan, bačen u vazduh i tamo je ostao da stoji kao da je ukrućen. Potom se neki dečak uspeo uz njega i ostao da stoji na vrhu. Baš kad je oficir snimio fotografiju, dečak je nestao. „Ne umem da objasnim kako”, bio je njegov odgovor.
Stoga su ponuđena i druga objašnjenja ove zagonetke. Tridesetih godina prošlog veka jedan nemački iluzionista izjavio je da je konopac, zapravo, bio maskiran, a sastojao se od ovčijih kostiju, uglavljenih jedna u drugu, tako da su pravile neku vrstu motke uz koju je dečak mogao da se uspne. Pedesetih godina u još jednom tumačenju tvrdilo se da se tačka izvodila u nekoj udolini. Žica tanka kao vlas kose bila je razapeta između dva brda, a konopac se, pošto ga fakir baci u vazduh, kačio za ovu nevidljivu žicu skrivenom kukom. Predstava se prikazivala uveče, dečak se peo uz konopac i nestajao u mraku i dimu zapaljene vatre. Potom bi se fakir, u širokoj pelerini, i sam penjao do vrha konopca bacajući na zemlju komade udova nekog majmuna koga bi prethodno iskasapio. Konačno, dečak bi se sakrio pod pelerinu i sišao zajedno s mađioničarem tako da sve izgleda kao da se pojavio niotkuda.
– Sve su ovo objašnjenja mnogo neverovatnija i od same tačke o kojoj se priča – kaže Piter Lamont. – Ko bi mogao da zameni kosti ovce za konopac? I gde je to postojala žica tanka kao vlas koja bi se razapela između dva brda i izdržala težinu dve osobe? Svi su, u stvari, pokušavali da razjasne tajnu koje nije ni bilo. Fotografije kao što je ona Holmsova prikazivale su ne indijski konopac, nego nešto sasvim drugo: održavanje ravnoteže na dugačkim stabljikama bambusa, što se i danas radi u nekim krajevima Indije i Kine. Tamo se akrobata opaše debelim kanapom oko pojasa, podboči dugu bambusovu motku i uzdigne je. Uz nju se potom penje drugi momak koji, kad stigne do vrha, stoji tako nekoliko trenutaka održavajući ravnotežu.
Lamonta je zato, kao istraživača, zanimalo kako su razni mađioničari svedoci uspeli da zamene običnu igru održavanja ravnoteže i neverovatnu tačku s indijskim konopcem. Zajedno s engleskim psihologom Ričardom Vizemanom, pretpostavio je da postoji veza između senzacionalnosti priče i vremena koje protekne od događaja i izveštavanja o njemu. Drugim rečima, istraživači su krenuli od činjenice da prepričavanje jednog svedoka postaje sve neverovatnije kako vreme prolazi.
Prikupili su sva svedočanstva koja su našli u knjigama, studijama i novinskim tekstovima: ukupno 48. Odbacili su sva prepričavanja iz druge ruke, kao i dokumenta u kojima nije navedena godina događaja ili koji nisu sadržavali detaljne opise. Preostale dokaze – izbrojali su 21 – podelili su u pet grupa, po stepenu senzacionalizma. Njihov zaključak je, po ko zna koji put, potvrdio pretpostavku o krajnjoj nepouzdanosti pamćenja u vezi s mađioničarskim tačkama. Svedoci iz dokumentacije koju su našli videli su zapravo stajanje na motki, ali, kako su godine prolazile, dodavali su svojim opisima ono što su pročitali ili čuli da se priča. I, gle čuda: od tridesetih godina pa nadalje više nije bilo nikog ko je tvrdio da je i sam video tačku s uspinjanjem uz konopac.
Prava tajna predstave s indijskim konopcem nalazi se u našoj glavi i tamo odoleva vremenu. Mozak meša stvarne događaje kojima je prisustvovao i legende o kojima je čuo da se priča stvarajući tako ubedljivu priču. Ona se nikad nije dogodila, ali je ipak uverljiva i uzbudljiva.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 09 Dec 2012, 19:28
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Mladi čovjek se vozio autocestom jedne noći, te je uz cestu ugledao mladu djevojku kako stoji usred kiše. Stao je i ponudio joj prijevoz, a vidjevši kako dršće od hladnoće i svoju jaketu. Nakon 20ak minuta dovezao ju je pred kuću. Bila je to velika stara kuća te ju je mladić upitao je li to zaista njena kuća. Potvrdno je odgovorila, zahvalila za vožnju, nasmiješila se i izašla. Dok se vraćao sjetio se kako mu je jaketa ostala kod te djevojke, te se sljedeće jutro vratio kako bi ju uzeo. Pokucao je na vrata očekujući da će mu ta ista mlada djevojka otvoriti, no umjesto nje vrata je otvorila starija žena začuđena strancem koji joj stoji na pragu. Kada ju je upitao za djevojku, žena se vidljivo rastužila te je pozvala mladića u kuću. Dok je žena tražila nešto da ponudi stranca, on je razgledao po kući. Na kaminu je ugledao uokvirenu sliku djevojke koju je prošle noći povezao, te je upitao ženu za nju. Rekla mu je kako je to njena kćer koja je na prethodni dan prije 10 godina poginula. Naposljetku ga je odvela do kćerina groba gdje se na nadgrobnom spomeniku nalazila njegova jaketa, još uvijek mokra.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 09 Dec 2012, 19:33
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Izvesni Lari iz Kalifornije je oduvek želeo da bude pilot. U vojsku ga, međutim, nisu primili zbog slabog vida. Sedeći u svojoj bašti jednoga dana on dođe na ideju da u prodavnici vojne opreme kupi nekoliko meteoroloških balona i da ih veže za svoju baštensku stolicu. Po njegovoj zamisli, trebalo je da ga ti baloni podignu na određenu visinu od 100-ak metara. Što je namerio, to je i učinio, prethodno vezujući stolicu kanapom za kamiončić u dvorištu. I zaista, baloni ga podignu sa zemlje na visinu koja je bila određena dužinom konopca.

Potpuno okuražen, Lari napumpa helijumom još nekoliko balona, zatim dva-tri napuni vodom (zbog težine), uzme revolver, odveže kanap od kamiona i prepusti se letu. Namera mu je bila da pištoljem na određenoj visini „upuca“ nekoliko balona i tako aterira. Zahvaljujući povetarcu Lari se ubrzo našao na zavidnoj visini od nekoliko stotina metara, a nedugo potom i na 4000 metara! Naš junak se nije usuđivao da na ovoj visini „upuca“ balone jer bi posledice mogle da budu katastrofalne. Jednostavno – prepustio se sudbini dok je mrak počeo da pada, a njegova letelica se već našla nad obližnjim okeanom.

Sudbina je na njega namerila jedan avion koji je dolazio u Los Anđeles iz Tokija. Pilot putničkog aviona je odmah javio kontrolnom tornju „uobičajenu vest“: Primetio sam čoveka koji leti u stolici za koju su vezani baloni, naoružan je i možda pijan! Kontrolori leta su, naravno, prvo pomislili da je sam pilot poludeo, a nakon toga su angažovali helikoptere da izvide stvar i spasu „pilota leteće stolice“. Ali, ni letelice nisu bile u mogućnosti da spasu Larija jer su vazdušne struje „letećih miksera“ stalno odguravale balone. Onda Lari skupi hrabrost i počne da puca u balone. Uskoro je pao u more odakle su ga spasili uz pomoć helikoptera.

Postoji više verzija ove priče, u zavisnosti da li je čitate na originalnom sajtu sa Darvinovim nagradama ili na nekom koji ovu storiju prepričava. Po drugoj verziji Lari je poginuo pri padu jer je prebrzo „ubijao“ balone. Po trećoj je bio kažnjen jer je nezakonito koristio međunarodni vazdušni prostor bez pilotske dozvole i dozvole za let. Po četvrtoj je ponovio ovaj svoj poduhvat, ali sa veoma dugim kanapom koji je bio pričvršćen za kamion...


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 09 Dec 2012, 19:36
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Čačanska priča

Ova prica se odvija u Cacku kod skole Milice Pavlovic kada su cetiri devojcice isle kuce za docek nove godine... Zvale su se: Bojana, Tatjana, Jelisaveta i Aleksandra... Pricale su, smejale se... i odjednom su u nesto udarile, kao u neki nevidljivi zid... Odjednom su videli veliko ogledalo pred sobom! Bilo im je zanimljivo i Bojana je prisla uz njega. Stavila je na njega ruku i gledala svoj odraz. Naravno, odraz ruke i ruka su bili 'jedna uz drugu'. Bojana se smesila, a njen odraz se, nekako, zlockasto nasmejao i... povukao je u ogledalo! Odraza i Bojane vise nije biilo. Devojke su preplasene stajale i gledale u ogledalo... Mislile su, ako se okrenu i potrce, sta ako ih pojuri? Ako zaobidju, sta ako i tamo ima ogledalo? I najvaznije, sta je bilo s Bojanom? Culi su neko lupanje... Tatjana se saginjala ka zemlji, dok su se Aleksandra i Jelisaveta uhvatile sa suzama u ocima... Kada je nesto najjace udarilo, Tatjana je potrcala na drugu stranu. Iza je bilo jos jedno ogledalo. Gledala ga je, a Jelisaveta je stajala par koraka iza nje. Aleksandra je stajala na ivici ogledala, kako ne bi videla svoj odraz. Kada je nastavilo lupanje, Jelisaveta je videla da se ogledalo trese. Odjednom se stvorio Bojanin odraz u ogledalu... Lupala je, vristala... I odjednom se smirila. Naravno, nije ona to htela, nesto ju je nateralo da stane. Ali, devojke su videle da su joj oci pune bola. Pokazala je glavom ka zemlji i svi su pogledali... noz... Kada su Tatjana i Jelisaveta pogledali u Bojanu, drzala je noz u ruci, pokazivajuci im ga. Alesandra je uzdahnula videvsi da noz sa poda nestaje. Istom tom rukom je Bojana krenula ka svom vratu da se rasece, a desnu ruku je podigla da nesto dotakne. Tatjana je naglo osetila njenu ruku na levom ramenu. Okrenula se i videla... Levi deo njeno vrata je bio rasecen, a glava pognuta na desnu stranu. Vrisnula je, a druge dve nisu videle Bojanu. Jelisaveta je povukla Tatjanu i dala joj znak da hoda. Sve su se okrenule i otisle kada je Bojanin odraz nestao u ogledalu... Samo je Tanja znala da li je noz zavrsio na vratu. I kada su odlazili, okrenula se i pogledala zadnji put.. Videla je Bojanu u istom polozaju kako se smesi i pokazuje joj da nije zavrseno...


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 09 Dec 2012, 19:37
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Čovek vozi automobil. Žuri. Dolazi do raskrsnice. Trebalo bi da skrene desno, a na semaforu mu je uslovno zeleno (zelena strelica koja pokazuje da može da skrene desno ukoliko nema saobraćaja sa leve strane). Vozač skreće prilično brzo i odjednom ugleda kako mu u susret dolazi kamion koji ide levom trakom jer upravo obilazi autobus u desnoj traci. Sudar je bio neizbežan. Vozač automobila ostaje na mestu mrtav.

U isto vreme nekoliko stotina kilometara dalje još jedan vozač na sličnoj raskrsnici skreće desno. Odjednom ugleda kamion koji je bez razloga prešao u levu traku i koji mu dolazi u susret ogromnom brzinom. Sudar je bio neminovan. Vozač automobila gine.

Kasnije će se ispostaviti da su vozači oba automobila bila blzanci. Reč je o braći koji su poginuli maltene u istom trenutku, na gotovo isti način. Delilo ih je samo nešto više od 200 km prostora. Inače, ovi slučajevi su se dogodili u dva manja mesta u Nemačkoj.

I tu se priča ne završava. Vozači oba teretna vozila (kamion i kamionet) takođe su bila braća, doduše ne i blizanci. Oba su preživela. Prvi je tvrdio da mu je to prvi put u životu da je pokušao da obiđe autobus na raskrsnici, a drugi nije mogao da objasni zašto je odjednom sa svojim vozilom prešao na levu stranu.

Ni ovde se priča ne završava. Utvrđeno je da su očevi i poginule i preživele braće bili pripadnici nemačke vojske koja se 1944. godine povlačila pred savezničkim snagama. Jedan od njih je u bici na Ardenima poginuo pod sumnjivim okolnostima – smatralo se da je nastradao od tzv. "prijateljske vatre" (metka koji je ispalio neki drugi nemački vojnik). Drugi vojnik (otac braće koja su vozila automobile) se nekoliko godina posle rata ubio ostavljajući iza sebe oproštajno pismo u kojem je priznao da je u vreme rata učinio neoprostiv zločin, ne objašnjavajući tačno šta se dogodilo. Ispalo je da "grehovi otaca padaju na sinove" baš kao što često tvrde pripadnici crkve.


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 14 Dec 2012, 19:44
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Devojcica U Noci

Ova prica je iz Sremcice. Takodje, preuzeta negde sa neta...

Devojka je krenula kuci oko 23h. Bila je kod druga pa je on izasao da je isprati...

Kada se decko vracao kuci sa stanice, prolazio je kroz slabo osvetljenu ulicu. Sa jedne strane su bile kuce, a sa druge strane puta njive i livade...

Dok je isao ulicom video je devojcicu od 5-6 godina. Devojcica je imala plavu kosu, vrtela se oko sebe, gledala u nebo i nesto mrmljala... Njemu je odmah bilo neobicno sta malo dete radi napolju samo i to jos skoro u ponoc. Prosao je pored nje, ali ga je i dalje zanimalo ko je ona jer je ranije nije video u komsiluku. Okrenuo se da je ponovo pogleda... Samo devojcica vise nije bila na ulici, vec u dvoristu jedne kuce. Ali, ograda i kapija su bile visoke oko 1,5m, svetla u kuci pogasena i nikoga nije bilo u dvoristu da je pusti unutra... Takodje, bila je na mestu koje je bilo prilicno udaljeno od mesta gde je stajala kada ju je decko prosao, tako da za to kratko vreme sigurno ne bi uspela da predje taj put.

Decko se uplasio i ubrzao... Ipak, radoznalost ga je naterala da se ponovo okrene. Devojcica je ovog puta bila na drugoj strani ulice, na sredini jedne njive, dosta udaljene od dvorista. I dalje se vrtela u krug i gledala u nebo... Decko je nastavio jos brze da koraca a kada se okrenuo ponovo, devojcice vise nije bilo...


Vrh
Okano
Post  Tema posta: Re: Urbane legende  |  Poslato: 14 Dec 2012, 19:47
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 06 Dec 2012, 22:57
Postovi: 3122

OffLine
Bebin most

U Dzordziji, tokom 19.veka, farmer i njegova zena su ocekivali rodjenje svog petog deteta. Farmer je znao da ne mogu hraniti i ovo dete, jer su usevi te godine bili izuzetno losi, a oni su i pored toga bili izuzetno siromasni. Kada je zena pocela da se poradja, farmer je pozvao doktora. Ali zena nije znala da su njih dvojica vec ranije napravili plan kako da se otarase deteta. Plan je bio da iznesu dete odmah po rodjenju a da majci kazu da je dete umrlo tokom porodjaja. Tako su i uradili.

Kada je te noci napustio siromasnu kucu, doktor je sa sobom poneo i malog decaka. Odneo ga je na obliznji most i bacio ga u vodu. Zena nikada nije saznala sta su farmer i doktor uradili.
Legenda kaze da tokom oblacne noci tokom punog meseca treba doci na most i parkirati na sredini mosta. Zatim u krug treba posuti puder za bebe. Tada se treba vratiti u automobil, ugasiti motor i svetla i sacekati nekoliko minuta. Tada cete cuti tihi plac bebe. A kada izadjete iz automobila, u krugu cete videti otiske decijih stopala.


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 36 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker