Pogledaj neodgovorene postove
Pogledaj aktivne teme
Danas je 29 Mar 2024, 00:50


Autoru Poruka
ANDJEO82
Post  Tema posta: Tajne starih civilizacija  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:31
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Maje i njihove misterije



Duboko unutar džungli Meksika i Gvatemale šireći se ka vapnenačkom grebenu poluostrva Yucatán [Jukatan] nalaze se čuveni hramovi i palate civilizacije Maja. Dok je Evropa bila zavijena u Srednjevekovnu tamu, ovaj inovativni narod sačinio je astronomske mape neba, razvio jedini pravi i originalni sistem pisanja na američkom kontinentu, usavršio matematiku i neverovatno precizan kalendar. Bez prednosti koje pružaju metalne alatke, bez zaprežnih životinja pa čak i bez točka, Maje su gradili velike gradove koji i danas zadivljuju svojom arhitektonskom preciznošću i raznolikošću. Njihovo kameno nasleđe, koje je preživelo mnoge vekove, nastavlja da živi na mestima poput Palenque, Tikal, Tulum, Chichén Itzá, Copán i Uxmal, kao i među sedam miliona potomaka civilizacije Maja.


Poslednji put menjao ANDJEO82 dana 24 Sep 2012, 16:34, izmenjena 2 puta


Vrh
ANDJEO82
Post  Tema posta: Re: Misterije Maja...  |  Poslato: 24 Sep 2012, 16:33
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 23 Sep 2012, 18:43
Postovi: 718
Lokacija: Beograd

OffLine
Maje su verovatno najbolje poznata kultura od svih klasičnih civilizacija koje su se razvile na području koje danas nazivamo Mezoamerika. Javljaju se na poluostrvu Yucatán oko 2600. godine pre Hrista, vrhunac dostižu negde oko 250. godine nove ere na teritoriji današnjeg Meksika, Gvatemale, severnog Belizea i zapadnog Hondurasa. Gradeći na nasleđenim izumima, znanjima i idejama ranijih civilizacija kao što su Olmeci, pamte se i po svojoji studioznoj i dekorativno bogatoj ceremonijalnoj arhitekturi, uključujući hramove-piramide, palate i opservatorijume sagrađene u potpunosti bez korištenja metalnih alatki. Bili su vešti zemljoradnici, krčili su velike površine tropske šume i gradili pozamašne podzemne rezervoare za kišnicu tamo gde nije bilo dovoljno površinske vode. Poznavali su i veštine pletenja, bili dobri grnčari i krčili puteve kroz džungle i močvare podstičući razvoj zanata i razmenu zanatlijskih proizvoda sa udaljenim narodima i plemenima.


Gradovi Maja

Konkistador
Oko 300. godine pre Hrista Maje su usvojile hijerarhijski sistem vladavine sa kraljevima i plemstvom. Civilizacija se zatim razvila u detaljno strukturisana kraljevstva tokom Klasičnog perioda koji je trajao od 200. do 900. godine nove ere. Njihovo društvo sastojalo se od mnogo nezavisnih država, a svaka od njih imala je sela u kojoj su se stanovnici pretežno bavili poljoprivredom ali i urbana središta sagrađena oko ceremonijalnih centara. Civilizacija Maja počinje da propada oko 900. godine nove ere kada su - iz razloga koji do danas ostaju pod velom misterije - Maje sa juga napustile svoje gradove. Kada su Maje sa severa asimilirane u društvo Tolteka oko 1200. godine nove ere njihova dinastija je praktično i završena, iako su neki periferni centri nastavili da prosperiraju sve do dolaska Španskih Konkistadora početkom XVI veka.

Istorija Maja može da se okarakterizuje kao ciklus uspona i padova: gradovi-države se uzdižu do slave pa zatim propadaju samo da bi bili zamenjeni novim, još većim. Mogla bi, također, da se okarakterizuje i kao istorija kontinuiteta i promene, vođena religijom koja ostaje temelj njihove kulture. Oni koji i danas poštuju drevne Majanske tradicije kao što su verovanje u uticaj kosmosa na živote na zemlji i potreba iskazivanja poštovanja Bogova kroz rituale izražavaju se kroz moderni spoj Hrišćanstva i Majanske vere.




Ljudi, Geografija i Jezik Maja






Olmek
Pradomovina Maja naziva se još i Mezoamerika, etno-geografsko područje u Centralnoj Americi koje obuhvata Gvatemalu, Belize, severozapadne delove Hondurasa i El Salvadora i Meksičke provincije Yucatán, Quintana Roo, Campeche i Tabasco. Postoje indicije da je narod koji zovemo Maja migrirao iz Severne Amerike na visoravni Gvatemale oko 2600. godine pre Hrista, živeci seoski, poljoprivredni način života. Kultura pre-klasičnih Maja mnogo toga preuzela je od starije civilizacije Olmeka koja je doživela procvat oko 1200 godina pre Hrista.

Do trenutka kada je civilizacija Maja dostigla svoj vrhunac (200-900. godine nove ere), Maje su se prostirale na oko 311 hiljada kvadratnih kilometara teritorije podeljene u tri glavna područja:


Copán
Nizinsko područje tropskih šuma, koje se proteže od severozapada Hondurasa kroz Petén regiju Gvatemale u Belize i Chiapas. Ovo područje postalo je srce civilizacije Maja Klasičnog perioda i ponosilo se veličanstvenim gradovima kao što su Copán, Yaxchilán, Tikal i Palenque.
Visoravni Gvatemale i obale Pacifika, gde je uticaj Asteka u ranom klasičnom periodu prouzrokovao razlike u kulturnom razvoju Centralnih, ili Maja nizije

Uxmal
Severno poluostrvo Yucatán, gde se nalaze Labná, Chichen Itzá i Uxmal, karakterizuje oskudna vegetacija, tanak sloj zemlje i malo površinske vode. Nakon kolapsa gradova u nizijama, na kraju klasičnog perioda, pojačala se migracija Maja na Yucatán gde su nastavili da žive sve do dolaska militantno nastrojenih Tolteka.



Reka
Reke: Nekoliko reka izvire u planinama i teče prema Tihom Okeanu na zapadnoj obali i prema Meksičkom zalivu u južnim nizijama Petén-a. Ove reke su služile kao plovni putevi za kanue na putu od jednog grada ka drugom. Većina Majanskih gradova klasičnog perioda izgrađena je pored reka koje su obezbeđivale vodu za stanovništvo kao i plovne puteve i pristup trgovinskim rutama. Samo u nizijama severnog Yucatána nema većih reka.


Prašuma
Prašuma: Većina Mezoamerike, izuzev planinskih masiva vulkanskog porekla, prekrivena je gustom prašumom. Prašuma predstavlja neku vrstu staklene bašte, sa mnogo toplote, vode i svetlosti i u njoj raste izuzetno velik broj različitih biljnih vrsta. Za razliku od bogatog humusa koje obezbeđuju šume umerenog temperaturnog pojasa, zemljište u prašumi je siromašno i slabog kvaliteta. Da bi preživela, tropska vegetacija je razvila vrlo efikasan sistem korenja koje apsorbuje hranjive sastojke iz uginulih biljaka koje se brzo raspadaju zbog visoke temperature i vlažnosti vazduha.

Zemljište: Zemljište visokog kvaliteta preovladava u nižim delovima visoravni na jugu gde su vulkanske erupcije obogatile tlo. Kontinentalna klima i plodne doline učinile su visoravni na jugu popularnim područjem za naseobine i pored pretnje erupcija vulkana u okolini. Danas na ovom području živi najveći broj pripadnika Maja naroda.


Jezici Maja
Jezik: Iako su narodi koji su govorili jezikom Maja na ovom području međusobno delili mnoge sličnosti, njihova geografska raspršenost uslovila je evoluciju jezika u mnogo srodnih jezika i narečja, ali sa dovoljno različitosti da u današnje vreme različite grupe Maja naroda ne mogu da se međusobno razumeju. Ovakva raznolikost jezika nimalo ne doprinosi naporima da se prevedu hijeroglifski zapisi drevnih gradova-država. Naučni svet još uvek pokušava da rekonstruiše porodično stablo jezika Maja i danas nalazimo različite interpretacije, ali je opšte prihvaćeno da je četiri ili pet jezičnih grupa nastalo još u Srednjem Pre-klasičnom periodu.



Drevni Gradovi Maja

Hram Maski - Tikal
Gradovi Maja bili su ritualni i administrativni centri regija koje su se sastojale od samih gradova i okoline koja se bavila poljoprivredom. Najveći gradovi bili su prilično gusto naseljeni. U jednom od najvećih centara, Tikalu na primer, na površini od samo 15 kvadratnih kilometara nalazilo se preko 10 hiljada individulanih građevina, u rasponu od hramova-piramida pa do koliba sa krovom od pletenog pruća. Procenjeno je da je Tikal imao oko 60 hiljada stanovnika, čineći gustoću stanovništva nekoliko puta većom od one koju su imali prosečni gradovi Evrope i Amerike toga doba. Tipičan grad Maja Klasičnog perioda obično se sastojao od serija stepenastih platformi na kojima su se potom zidale građevine. Ovakve strukture okruživale su velike trgove ili parkove. Arhitekturu Maja karakteriše sofisticirani osećaj za dekoraciju i umetnost, izražen kroz bareljefe i zidno slikarstvo. U glavnim centrima, poput Tikala, velike građevine i kompleksi su verovatno bili povezani kamenim putevima ili prolazima.

Gradovi Maja retko su bivali raspoređeni u pravilne mreže i čini se da su razvijani neplanski. Maje su bile u stanju da ruše hramove i palate i grade ih ponovo iznova i tako kroz vekove. Zbog ovako nasumičnog načina gradnje, danas je često veoma teško sa sigurnošću odrediti tačne granice gradova Maja. Neki gradovi bili su okruženi odbrambenim kanalima i zidovima ali je ovakav način gradnje neobičan kada su Maje u pitanju. Gradske zidine retka su pojava, sa izuzetkom nekoliko nedavno otkrivenih gradova iz vremena kolapsa Maja civilizacije, kada su odbrambeni zidovi odjednom podignuti oko gradova pod opsadom.


Ostaci Tikala
Hramovi-piramide bile su najimpozantnije građevine grada Maja Klasičnog perioda. Građene su na ručno klesanim blokovima krečnjaka i nadvisivale su sve ostale okolne građevine. Iako su sami hramovi imali jednu ili više prostorija, one su bile toliko uske da su verovatno korištene samo u ceremonijalne svrhe bez masovnog prisustva javnosti.

Iako su hramovi-piramide bile najveće strukture u gradu Maja, velika većina građevina bile su palate, jednospratne zgrade građene kao hramovi-piramide ali na mnogo nižim platformama i sa nekoliko desetaka prostorija obloženih gipsom. Za razliku od hramova-piramida, palate su često sadržavale jedno ili dva velika unutrašnja dvorišta.


Teotihuacan
Danas nema usaglašenog objašnjenja čemu su ustvari služile ovakve palate. Vladari i vladajuća kasta mogla je da živi na ovakvim mestima, iako su prostorije veoma sabijene, male i spartanski opremljene. Arheolozi predlažu verziju po kojoj je plemstvo verovatno živelo u građevinama koje su imale mnogo kraći vek trajanja i kojima se danas izgubio svaki trag. Po njihovom mišljenju, u ovakvim palatama sa malim, gusto sabijenim prostorijama mogli su da žive monasi ili sveštenici, iako nalazimo veoma malo dokaza o postojanju monaških redova ili religijskih organizacija među narodima Maja.

Neke regije imale su veoma malo površinske vode pa su neki gradovi, Tikal naprimer, imali velike veštačke rezervoare za vodu kako bi stanovnici mogli da čuvaju rezerve vode koju su koristili tokom sušne sezone. Mnogo gradova ponosilo se plesnim podijumima, neki su imali javna kupatila, verovatno usvojena iz Meksika. Važniji gradovi imali su spomen ploče i spomenike podignute na popločanim trgovima ili ulicama, obično ispred važnih hramova i palata. Spomen-ploče su se nalazile na malenim platformama koje su podržavale strukturu hramova-piramida i obično se ispred njih nalazio nizak i na vrhu ravan oltar.



Društvo

Lov
Prvi stanovnici koji su naseljavali poluostrvo Yucatán bili su lovci koji se pojavljuju pre oko 11.000 godina. Živeli su nomadskim načinom života okupljeni u mala porodična plemena. Oko 2500.godine pre Hrista započeli su uzgoj žitarica i napustili nomadski način života smestivši se u sela okružena kukuruznim poljima.

Maje su stvarale obradive površine sekući i paleći šume. Uzgajali su žitarice ali i pasulj, tikve i duvan. Na zapadnim visoravnima do obradivog zemljišta dolazili su pravljenjem terasa na obroncima i padinama brdovitih terena, u nizijama su krčili šume. Svake dve godine pomerali su bašte i njive na nove lokacije, a iskorišteno zemljište su ostavljali netaknuto deset godina kako bi zemljište imalo vremena da se obnovi.


Seoski život
Živeli su u malim selima u kojima su kuće imale popriličan broj članova familije. Njihove kuće sa krovom pletenim od pruća obično su imale jednu veliku prostoriju, koja je bivala pregrađena drvenim stubovima, međusobno povezanim pletenim prućem i oblepljenih blatom čineći zidove. Ovakve kućice služile su prvenstveno za spavanje, a dnevne aktivnosti kao, naprimer, kuvanje obavljale su se napolju. Podela rada između muškaraca i žena bila je jasno definisana. Muškarci su gradili kuće i obrađivali zemlju a žene pripremale hranu, pravile odeću i brinule se o svim ostalim potrebama domaćinstva. Ovakve davne metode i porodične tradicije preživele su vekove i danas se praktikuju u mnogim seoskim sredinama.


Na vodi
Do Srednjeg Preklasičnog perioda, verovanja i ideje Olmeca naroda o hijerarhijskim metodama organizovanja društva verovatno su se infiltrirale u društvo Maja. Maje na visoravnima juga ujedinile su se pod vođstvom kraljeva ili poglavica visokog ranga, ali je većina Maja nizija izdržala pritisak da se povinuje, zadržavajući plemenske konfederacije koje nisu priznavale veći autoritet od onog kojeg su imale njihove seoske starešine. U Kasnom Preklasičnom periodu pojavljuje se «ahau», ili kralj, i niču kraljevstva širom Maja teritorija. Sledećih hiljadu godina obeležili su prisustvo kraljeva i kraljevina među narodima Maja.

U svakom takvom kraljevstvu, društvo je bilo organizovano hijerarhijski, uključujući kraljeve, plemstvo, učitelje, pisare, ratnike, arhitekte, administratore, zanatlije, trgovce, radnu snagu i zemljoradnike. Pored glavnog grada, kraljevstva su uključivala i okolne gradove, sela i zaseoke i poveće zemljoradničke farme u vlasništvu bogatijih familija.


Transport terakota posuđa
Verovatno postoji više razloga koji su naveli Maje da napuste stari način života sa malim poljoprivrednim zajednicama kojima su vladale lokalne starešine i prihvate novi način života u kompleksnim kraljevstvima Klasičnog perioda. Pronalazak načina za sakupljanje kišnice i racionalnije korištenje obradivog zemljišta koje je donosilo više prinosa verovatno su dva najvažnija činioca koja su omogućila promenu. Brojna radna snaga organizovana je u izgradnju i održavanje kompleksa vodovoda (rezervoara, cisterni i kanala) i brigu oko obradivog zemljišta. Ova dostignuća omogućila su povećanja u proizvodnji hrane, omogućavajući stvaranje zaliha koje su zatim omogućile razvoj i jačanje trgovinskih puteva sa okolnim državama/kraljevstvima, ali i porast stanovništva. Potreba za vladom koja bi se brinula o brojnim detaljima novog, komplikovanijeg urbanog i seoskog načina života može delimično da objasni razloge koji su naveli Maje da prihvate kralja kao vrhovnog vladara.

Gradovi koji su nastavili da rastu po veličini i broju stanovnika zauzimali su i koristili sve više i više obradivog zemljišta. Broj stanovnika je rastao iz dana u dan, delom zahvaljujući prilivu ljudi izvan granica regija. Porast stanovništva, suše i uništeni ili nedovoljni prinosi žitarica dovodili su do nestašica hrane i slabije ishrane među stanovništvom. Kada bi žetva propala, stanovništvo je bivalo primorano da se preseli na drugo mesto kako bi preživelo. Pored toga, još nekoliko stvari moglo je da utiče na kolaps gradova u južnim nizijama oko 900.godine nove ere:

Razvoj neprijateljstava u kasnijem Klasičnom periodu
Visoka cena sve češćih ratovanja
Troškovi izdržavanja kraljeva i plemstva i građenja sve većih, viših i komplikovanijih hramova
Žrtvovanje običnog naroda ( u ranom Klasičnom periodu samo kraljevi i zarobljeno plemstvo bivalo je prinošeno kao žrtva bogovima)
Koji god bili razlozi za to, Maje su odlučili da se vrate mnogo jednostavnijem načinu života, gajeći kukuruz i živeći u malenim selima kako, uostalom, žive i danas.

Maje sa severa također su ušli u novu fazu kada su pali pod uticaj Tolteca i drugih grupa koje zu živele na poluostrvu Yucatán. Ova era nastavila se sve do dolaska Španskih Konkistadora 1541.godine, era koja se pretvorila u mračan period u kojem je spaljivana Maja literatura u nameri da se u potpunosti uništi i izbriše religija Maja naroda.



Kosmologija i Religija Maja

Quetzalcoatl
Maje su verovali u cikluse stvaranja i uništavanja koji se ponavljaju i ako na svaki od njih gledamo kao na eru, svaka traje oko 5.200 modernih godina. Sadašnji ciklus je po verovanju Maja počeo 3114. ili 3113. godine pre Hrista po našem kalendaru, i trebalo bi da završi 2011. ili 2012. godine. Sa znanjem koje danas posedujemo o Maja civilizaciji nije nam lako da rekonstruišemo i razumemo u potpunosti njihovu kosmologiju, mada je jasno da su verovali da je Zemlja ravna i da ima četiri ugla. Svaki ugao nalazio se na mestu velike važnosti i imao svoju određenu boju; crvena je bila za istok, bela za sever, crna za zapad i žuta za jug. Centar je bio mesto za zelenu boju. Neke Maje su također verovale da je nebo sastavljeno od više slojeva i da ga na uglovima drže četiri božanstva neopisive fizičke snage koja su zvali «Bacabs». Druge Maje su verovale da je nebo naslonjeno na četiri drveta različite boje i vrste sa zelenim ceiba drvetom u sredini.


Quetzalcoatl Pernata Zmija
Zemlja u svojoj ravnoj formi je po njihovom verovanju ustvari bila površina leđa džinovskog krokodila koji se odmara u bazenu punom vodenih ljiljana. Kao što je zemlja imala svog krokodila, tako je nebo imalo svoju dvoglavu zmiju, koncept koji se verovatno bazira na činjenici da je reč «nebo» u rečniku Maja veoma slična reči «zmija». Na hijeroglifima, ne samo da je telo nebeske zmije označeno njenim vlastitim znakom ukrštenih traka, već i sa Suncem, Mesecom, Venerom i drugim nebeskim telima.

Verovalo se da nebo ima trinaest slojeva i da svaki zaseban sloj ima svoje božanstvo. Najviše od svih bila je muan ptica, nalik vrsti sove. Podzemlje je imalo devet različitih slojeva, a svaki od njh imao je pripadajućeg Gospodara Noći. Podzemni svet bio je hladno i nesrećno mesto i, prema verovanju, destinacija za većinu Maja posle smrti. Nebeska tela kao što su Sunce, Mesec i Venera su također, prema verovanju, prolazila kroz Podzemni svet svaki put kada nestanu ispod horizonta.


Ritualna procesija - mural iz Chichen Itze

Danas se veoma malo zna o božanstvima Maja. Maje su imale velik broj božanstava, a barem 166 imalo je i svoje ime. Svaki od njih posedovao je nekoliko aspekata. Neki su bili i muškog i ženskog pola, neki su pak mogli da budu i mladi i stari istovremeno, i svako božanstvo koje je predstavljalo neko od nebeskih tela imalo je i svoje drugačije lice za Podzemni svet, koje se pojavljivalo kada božanstvo «umre» svake večeri. Neki izvori pominju jedno vrhovno božanstvo, po imenu Itzamná, zaštitnika umetnosti i nauke koje je zaslužno i za stvaranje pisma. Njegova supruga bila je Ix Chel, boginja pletenja, medicine i rođenja, a bila je i drevna boginja Meseca.

Uloga sveštenstva bila je blisko povezana sa kalendarom i astronomijom.. Sveštenici su kontrolisali učenje i rituale i bili zaduženi za računanje vremena, festivale, ceremonije, verske praznike i proslave, proricanje budućih događanja, lečenje bolesti, pisanje i rodoslove. Sveštenici su mogli da zasnivaju bračne zajednice i sinovi su često dobijali priliku da naslede položaje svojih očeva.


Kalendar Maja
Svi rituali Maja zasnivali su se na Svetom Cikličnom kalendaru koji je imao 260 dana i svi ritualni obredi imali su simbolična značenja. Uzdržavanje od polnih odnosa strogo se poštovalo pre i za vreme takvih obreda, i samopovređivanje je bivalo podsticano kako bi se obezbedila krv kojom su se posvećivale relikvije. Elita je bila opsednuta krvlju - kako vlastitom tako i onom njihovih zarobljenika - i ritualna puštanja krvi bila su glavni deo bilo koje važnije svetkovine u kalendaru. Ritualno puštanje krvi također je priređivano kako bi se odobrovoljili bogovi, i kada je civilizacija Maja počela da propada, vladari velikih teritorija su, kako nam govore pronađeni dokazi, u žurbi priređivali ritualna puštanja krvi u gradovima širom teritorija pod kontrolom ne bi li očuvali svoja raspadajuća kraljevstva.


Ritualno Puštanje Krvi
Kao ljudske žrtve prinošeni su zatvorenici i zarobljenici, robovi i posebno deca; siročad i deca iz nedozvoljenih odnosa koja su kupovana specijalno za ovakve prilike. Pre ere Tolteka umesto ljudskih žrtava češće su kao žrtve prinošene životinje - ćurke, psi, veverice, prepelice i iguane samo su neke od vrsta koje su smatrane dostojnim Bogova Maja.

Za vreme prinošenja ljudskih žrtava sveštenik je kao pomoćnike imao četiri starija muškarca zvana chacs, nazvana u čast Boga Kiše, zvanog Chac. Oni bi za vreme ceremonije držali žrtvu za ruke i noge dok bi joj druga osoba zvana nacom otvarala grudni koš. Sve bi se ovo dešavalo uz prisustvo chilam-a, šamana koji je primao poruke bogova u stanju transa i čija proročanstva je tumačilo prisutno sveštenstvo.


Chac - Bog Kiše
Maje su verovale da, nakon smrti, ljudi ulaze u svet Podzemlja kroz pećine ili kroz cenote. Kralj bi, nakon smrti, pratio put povezan sa kosmičkim kretanjem Sunca i zatim pao u Podzemni svet; ali su kraljevi posedovali natprirodne moći i bivali su ponovo rođeni u Zvezdanom Svetu i postajali bogovi. Strah od smrti prirodnim putem bio je rasprostranjen među narodima Maja, pogotovo zato što mrtvi nisu «automatski» išli u raj. Obični ljudi sahranjivani su ispod podova vlastitih kuća, usta su im punjena hranom i kamenčićima od žada. Sahranjivani su sa predmetima religijskog karaktera kao i predmetima koje su koristili za vreme života; grobnice sveštenika sadržavale su knjige.

Plemstvo je bivalo kremirano - običaj Meksičkog porekla - i hramovi su podizani iznad njihovih urni. U ranijim vremenima, plemstvo je sahranjivano u komore ispod mauzoleja. Neke Maje su čak mumificirale glave preminulih velikaša. One su potom čuvane u porodičnim kapelama i «hranjene» u regularnim intervalima.


Karneval
Nakon invazije španskih Konkistadora pojavljuje se mnogo sličnosti između hrišćanskih verovanja i verovanja Maja. Neki arheolozi ukazuju na mnoge sličnosti: i Maje i Hrišćani su palili razne mirise tokom vršenja verskih obreda, veličali su otelotvorenja bogova predstavljena kao slike, imali sveštenstvo i veoma detaljne obrede usko povezane sa ritualnim kalendarom.

U današnje vreme, većina Maja sledi religiju sačinjenu od davnih verovanja Maja, animizma i Katolicizma. Neke Maje, na primer, i dalje veruju da su njihova sela ceremonijalni centri sveta potpomognutog bogovima na sva svoja četiri ugla. Kada jedan od ova četiri boga prebaci teret svoga tela sa jedne na drugu nogu, prema njihovom verovanju, nastaju zemljotresi. Nebo iznad njih pripada Suncu, Mesecu i zvezdama; ali je Sunce naprimer, jasno povezano sa Hristom a Mesec sa devicom Marijom.


Balam ili Jaguar
Mnogo Maja ubeđeno je da su planine koje ih okružuju analogija davnim hramovima-piramidama. Planine i brda su, prema predanju, također mesta gde žive božanstva njihovih predaka: postarije figure oca i majke koje se u kućama poštuju molitvom i darovima kao što su mirisi, crni pilići, sveće i alkohol. U mnogo sela današnjih Maja, tradicionalni šamani i dalje nastavljaju da se u planinskim hramovima mole za duše bolesnih. Maje također veruju u Vladara Zemlje - debelog, pohlepnog poluboga koji živi u pećinama i cenotes, kontroliše sve podzemne bunare i prouzrokuje munje i kišu.

Među njima također postoji natprirodno verovanje u duhove šuma. Neka sela u današnje vreme imaju četiri para krstova i četiri «duha jaguara» ili balam na sva četiri ulaza u selo kako bi se sačuvali od zla. Poljoprivredni običaji i dalje nalažu prizivanje božanstava šume, a i dalje se veruje da su zli vetrovi koji su na slobodi uzrokuju bolesti širom sveta.



Pismo i Hijeroglifi Maja

Cartouche
Sistem pisanja Maja arheolozi smatraju najsavršenijem sistemom ikada razvijenom na području Mezoamerike.

Maje su pisale koristeći 800 individualnih znakova ili glifova, uparenih u stupce koje se čitaju zajedno s leva na desno od vrha ka dnu.

Maja glifovi predstavljaju reči ili slogove koji mogu da se kombinuju u bilo koju reč ili koncept u jeziku Maja, uključujući brojeve, vremenske periode, imena kraljeva, titule, dinastičke događaje, imena bogova, pisara, skulptora, objekata, građevina, mesta i namirnica.

Hijeroglifi su bivali uklesani u kamen i drvo na spomenicima i arhitekturi Maja, ili su slikani na papiru, gipsanim zidovima i grnčariji.

Jedinica koju su maje koristile za pisanje, a koja je ekvivalent današnih reči i rečenica u modernom jeziku je cartouche.

Maja cartouche sadržavao je barem tri ili četiri glifa, a neki su imali i do pedesetak glifova. Svaki cartouche sastojao se od različitih glifova, prefiksa i sufiksa.

Maja nisu imale alfabet kakav se danas koristi širom sveta.



Pisanja Maja nisu jednostavna za prevođenje iz više razloga. Prvo, glifovi ne predstavljaju samo zvukove ili ideje, oni mogu da predstavljaju oboje, tako da nije lako znati na koji način bi svaki glif ili cartouche trebao da se pročita. Pored toga, mnogi Maja glifovi mogu da imaju više od jednog značenja, i mnogi Maja pojmovi mogu biti pisani na više nego načina. Brojevi, na primer, mogu biti pisani kao numerički simbol, kombinacijom ili kao slika Boga kojeg povezuju sa tim brojem , ili kombinacijom pomenutih. Pojedini glifovi predstavljaju više od jednog fonetičkog zvuka, dok u isto vreme predstavljaju i ideju. To znači da svaka ideja može biti pisana na više različitih načina. Na primer, ime kralja Palenque, Pacal, čije ime doslovno prevedeno znači 'ručni štit', ponekad se pojavljuje kao slika štita za ruke, a ponekad fonetički kao pa-cal-la, a u nekim slučajevima kao kombinacija slikovnog simbola i fonetike.

Dešifrovanje tekstova Maja je postalo lakše uz pomoć kompjutera, crteža i znanja akumuliranog kroz vekove naučnih istraživanja. Hijeroglifi Maja nisu potpuno dešifrovani i još uvek mogu biti samo objašnjeni umesto pročitani. Do danas, približno 85 procenatapoznatih hijeroglifa Maja je dešifrovano.

Maje su pisanje smatrale darom Bogova. Najstarije Maje nisu umele da čitaju, zato što je veština čitanja i pisanja ljubomorno čuvana od strane malobrojne elitne klase, koja je verovala da samo oni mogu da komuniciraju direktno sa Bogovima i posreduju između Bogova i običnog naroda.

Od samog početka Maje su koristile pisanje kao propagandno oruđe, više nego sredstvo za beleženje istorije. U hijerarhijskom društvu gde su se elite takmičile za prestižne i vladarske pozicije, pisanje se koristilo da ojača vladarevu vojnu snagu i da ozakoni njegovo poreklo od plemenitih predaka i Bogova. Zapisi na kamenim spomenicima su bili namereni da prikažu vladare u najboljem svetlu, tako da stari zapisi pišu uglavnom o istorijskim događajima, brakovima, rođenjima, vojnim kampanjama i pobedama, vladarevim i drugim dinastičkim aferama.

Maja glifovi su također slikani na pločicama pravljenim ili od jelenske kože ili od izbledelog papira napravljenog od smokvinog drveta koje je tada bilo pokriveno sa tankim slojem gipsa i savijeno kao harmonika. Zapise takve vrste slikali su visoko trenirani pisari i sadrže rituale, hronologije i važne događaje.


Detalj sa Pločice sa 96 glifova iz Palenque koji se smatra jednim od najlepših Maja glifova
Većinu takvih Maja zapisa spalili su španski Konkistadori u XVI veku kada su pokušali da pokatoliče Maje i privedu ih Hrišćanstvu.

Nekolicina preostalih zapisa su dragocen izvor informacija o religioznim verovanjima Maja i njihovim ritualima i beleže informacije o Bogovima koji su povezani sa svakim danom u kalendaru Maja kao i astronomske beleške koje daju osnovu ciklusa Venere i drugih nebeskih tela.

Nakon dolaska Španaca u XVI veku pojavili su se mnogi rečnici Maja kao i knjige molitvi. Oni su važni izvori za interpretaciju Maja hijeroglifa. U XVI veku Maje su također naučili da zapisuju svoje jezike koristeći rimska slova, i nakon toga radovi Maja više ne predstavljaju pisanje hijeroglifima, nego fonetski prevod jezika Maja u rimsko pismo.

Četiri poznata pre-španska zapisa do sada otkrivena pišu uglavnom o religiji i astronomiji. Oni su većinom pisani u arhaičnom Yucatec jeziku, jednom od trideset i jednog jezika Maja.


Drezdenski Zapis - Detalj
Drezdenski zapis koji sadrži 78 stranica i verovatno je napisan u gradu Chichén Itzá u razdoblju od 1200-1250 godine. Neki arheolozi veruju da je ovaj zapis pola veka stariji i da je mogao biti napisan negde drugde u Yucatánu. Drezdenski zapis sadrži kalendare, računanja dana, predskazanja, tabele pomračenja i pomeranja planete Venere, kao i proročanstva. Zapis je dugačak 3.5 metra i veruje se da ga je slikalo najmanje osam pisara.
Madridski zapis sastavljen je iz dva dela - također je poznat i kao Tro-Cortesano zapis. Sastoji se od 112 stranica i sadrži religiozne zapise i predskazanja.
Paris ili Peresano zapis sastoji se od 22 stranice i sadrži predskazanja i kalendar.

Madridski Zapis
Grolier zapis je poslednji koji je otkriven i prvi put javno je objavljen u Grolier Klubu u New Yorku u ranim sedamdesetim godinama. Pronađen je u drvenoj kutiji u pećini u Chiapas.U lošem je stanju i sadrži oko pola od 20 stranica dugačke tabele koja govori o pomeranjima planete Venere. Ovaj Zapis je iz 1230 godine, što ga čini najstarijim zapisom iz razdoblja pre dolaska Španaca.



Ostale važne knjige Maja su:

Popol Vuh
Popol Vuh je velika epska poema koju su napisale Quiche Maje i koja čuva njihovu svetu i svetovnu historiju. Zapisana je sa strane vladara Quiche Maja u Chichicastenango između 1554 i 1560 godine koristeći Rimsko pismo
Chilam Balam su knjige pesama, proročanstva i kalendari sačuvani prepričavanjem i nebrojenim prepisivanjem. Ove knjige sadrže posmatranja, kalendare i predskazanja proroka po imenu Balam, i poznate su po svom mestu porekla.

Alfabet Diega de Lande
Dnevnici Cakchiquel-a su također poznati kao Solola Hronike i napisani su 1605 godine u jeziku Cakchiquel-a. Dnevnici su prvo prevedeni u engleski jezik a posle u španski, a po sadržaju su slični Popol Vuh-u.
Prikaz stvari u Yucatánu je napisan sa strane Oca Diega de Lande, koji je bio odgovoran za uništavanje velikog broja tekstova, zapisa i dokumenata starih Maja. Neki smatraju njegovu knjigu kao objašnjenje zašto je uništio toliko zapisa; drugi to vide kao pokajanje Lande zbog uništavanja toliko mnogo zapisane historije.



Diego de Landa
Postoje također i 93 različita istorijska i geografska zapisa Maja. Oni pišu o flori, fauni, stanovnicima i ruševinama, a uključuju i običaje, tradiciju i istoriju.

1962 godine hijeroglifi Maja su po prvi put sortirani. Od 1980 godine veliki napredak načinjen je u dešifrovanju novih glifova nađenih u Palenque, Tikal i drugim gradovima. Taj napredak obećava da mnoge misterije koje okružuju Maje možda jednoga dana budu razrešene.



Matematika Maja




Brojevi Maja
Matematika koju su koristile Maje najsofisticiraniji je matematički sistem ikada razvijen na Američkom kontinentu.

Njihov sistem računanja zahtevao je samo 3 simbola: tačku koja je predstavljala jedinicu, crtu koja je imala vrednost pet i školjku koja je predstavljala nulu. Ova tri simbola korištena su u različitim kombinacijama pri računanju vremena i beleženju raznih datuma u kalendaru, u prošlosti i u budućnosti, a korištenje ova tri simbola bilo je toliko jednostavno da su čak i ljudi bez ikakvog obrazovanja bili sposobni da vrše jednostavne aritmetičke operacije neophodne za trgovinu i razmenu dobara i usluga.

Sama činjenica da su Maje razumevale vrednost nule je od neprocenjivog značaja - većina civilizacija sveta tog vremena nije poznavala i koristila nulu u aritmetičkim operacijama.

Maje su za svoja računanja koristile brojevni sistem sa bazom 20 umesto današnjih 10. To znači da su umesto brojeva poput 1, 10, 100, 1 000, i 10 000 koje mi danas koristimo Maje koristile 1, 20, 400, 8 000 i 160 000.

Brojevi su, uključujući datume u kalendaru, pisani odozdo nagore umesto horizontalno kako ih mi danas pišemo. Broj 3 naprimer predstavljale su tri tačke postavljene horizontalno jedna do druge, broj 12 predstavljale su dve crte, jedna iznad druge, sa dve tačke iznad njih, broj 19 pisan je uz pomoć tri crte sa četiri tačke iznad njih. Brojevi veći od 19 predstavljani su na isti način, ali je tačka stavljana iznad broja za svaku grupu od 20. Tako je naprimer broj 32 pisan uz pomoć simbola za broj 12, ali sa tačkom povrh njega koja je predstavljala dodatnu grupu od 20. Tako je sistem mogao da se proširuje u beskonačnost.

Sistem matematičkih simbola omogućavao je čak i neobrazovanim ljudima da sabiraju i oduzimaju kako bi trgovali. Da bi sabrali dva broja, naprimer, simboli za oba ta broja bili bi ispisani jedan pored drugoga a zatim sažeti u jedan novi celi broj koji je predstavljao zbir dva broja. Tako, naprimer, dve crte i tačka koje predstavljaju broj jedanaest mogu biti pridodane jednoj crti koja predstavlja broj pet čineći tako tri crte i tačku, odnosno šesnaest.

Maje su verovale da neki brojevi imaju veću važnost od drugih i imali su svoje svete brojeve. Tako je jedan od tih posebnih brojeva bio i broj 20 a predstavljao je ukupan broj prsta na obe ruke i noge. Trinaest je također bio sveti broj po broju izvornih, originalnih bogova Maja. I 52 je bio sveti broj koji je predstavljao broj godina u jednoj grupi, veličini koja je po konceptu slična jednom veku ili nizu od stotinu godina. Broj 400 također je bio sveti broj, a predstavljao je broj bogova noći.


Brojevi Maja - Glifovi
Maje su također koristile glifove koji predstavljaju glave kao numeričke znakove. Broj 1 naprimer često je predstavljan kao mlada zemaljska boginja, broj dva predstavljan je kao bog žrtvovanja i tako dalje. Ovi glifovi su slični drugim glifovima koji predstavljaju božanstva i to je uzrok mnogim nesuglasicama i nesporazumima koji se javljaju tokom dešifrovanja glifova. Da bi zabuna bila još veća, glifovi koji predstavljaju brojeve mogli su da budu pisani i kao zbir. Tako je naprimer broj 13 mogao biti napisan kao glif koji predstavlja broj 10, a za njim bi zatim sledio glif koji predstavlja broj 3. Ovakvi numerički glifovi mogli su isto tako da se koriste u kombinaciji sa običnim tačkama, crtama i školjkama.

Matematika je bila važna disciplina u kulturi Maja pa je danas nalazimo i u njihovoj umetnosti; na freskama, na kojima se prepoznaju pisari ili matematičari sa zapisima koji sadrže brojeve, a koje oni nose pod rukom. Interesantan je podatak da je prvi takav matematičar koji je identifikovan na jednom od glifova bila žena.





Kalendar Maja

Kalendar Maja u svojoj finalnoj formi najverovatnije potiče iz 1. veka pre Hrista, i moguće je da korene vuče iz civilizacije Olmeka. Neverovatno je tačan i proračuni sveštenika Maja toliko su precizni da je korekcija kalendara jedan deset hiljaditi deo dana preciznija nego kalendar koji mi danas koristimo.

Od svih davnih kalendara, kalendar Maja i drugih kultura Mezoamerike je najkompleksniji i najinteresantniji. Mesec je po njemu imao 20 dana i imao je 2 različite kalendarske godine

Religiozni Kalendar Maja

Sveti Ciklus ili tzolkin, koji je imao 260 dana i

Solarni Kalendar Maja


Tzolkin i Haab
Neodređena Godinu ili haab koja je imala 365 dana. Ova dva kalendara podudarala su se svake 52 godine. Ovaj period od 52 godine nazivao se „svežanj" i Majama je značio otprilike isto što nama danas predstavlja jedan vek.

Sveti Ciklus od 260 dana sastavljen je od dva manja ciklusa

Svaki od dana predstavljen je imenom boga koji nosi vreme preko neba i tako označava smenu dana i noći. Imena dana su Imix, Ik, Akbal, Kan, Chiccan, Cimi, Manik, Lamat, Muluc, Oc, Chuen, Eb, Ben, Ix, Men, Cib, Caban, Eiznab, Cauac i Ahau. Neki od ovih su bogovi životinja, kao što je Chuen - pas i Ahau - orao. Arheolozi su istakli da Majanski redosled životinja ima sličan redosled sa lunarnim zodijakom mnogih Istočnih i Jugoistočnih Azijskih civilizacija.


Meseci Tzolkina
U 260 dnevnom tzolkin-u, vreme ne teče pravolinijski, nego se kreće u ponavljajućem krugu sličnom spirali. Dva ciklusa od 13 i 20 dana prepliću se i ponavljaju bez prekida. Kalendar bi počeo sa 1 Imix, 2 Ik, 3 Akbal, i tako dalje sve do 13 Ben, nakon čega se ciklus nastavlja sa 1 Ix, 2 Men, i tako dalje. Ovoga puta dan Imix bio bi pod brojem 8 Imix, i poslednji dan u 260-dnevnom ciklusu bio bi 13 Ahau.

Niko nije siguran kako je tako neobičan kalendar uveden u upotrebu. 260-dnevni ciklus može da poveže nekoliko nebeskih pojava, uključujući konfiguraciju Marsa, pojave Venere, ili sezone pomračenja. Može čak da predstavi i interval između začeća bebe i njenog rođenja.

260-dnevni kalendar je korišten da odredi važna događanja kako za ljude tako i za bogove.

Bio je korišten da imenuje pojedince, predoči budućnost, da odredi povoljne dane za bitke, brakove i tako dalje. Svaki dan imao je svoje znamenje i svoju asocijaciju, i nemilosrdni marš od 20 dana je bio kao neprekidna mašina za proricanje koja je određivala sudbine Maja.


Haab
Neodređena godina ili haab, koja je brojila 365 dana slična je današnjem, modernom kalendaru. Sastavljena je od 18 meseci od kojih svaki sadrži 20 dana, sa nesrećnim periodom od 5 dana na kraju. Ovaj svetovni kalendar bavio se isključivo godišnjim dobima i poljoprivredom i bio je baziran na sunčevom ciklusu. Meseci su se, po redu, zvali ovako: Pop, Uo, Zip, Zotz, Tzec, Xuc, Yaxkin, Mol, Chen, Yax, Zac, Ceh, Mac, Kankin, Maun, Pax, Kayab i Cumku. Nesrećni period od 5 dana je bio poznat kao uayeb, i smatrao se za zlosutno vreme koje je moglo da uzrokuje opasnost, smrt i lošu sreću.

Po Majanskom "sunčevom" kalendaru pretpostavlja se da je nova godina počinjala u Julu po našem današnjem kalendaru sa mesecom zvanim Pop. Majanski 20-dnevni mesec uvek je počinjao sa završetkom prethodnog meseca i nastavljao se sa danima od 1 do 19 dok je 20 dan opet bio početak sledećeg meseca i tako dalje. Iz tog razloga Maje su verovale da svaki mesec vrši uticaj na sledeći. Prema tome bi nova godina u kalendaru Maja počela sa 1 Pop, praćena sa 2 Pop, sve do 19 Pop i bila nastavljena sa početkom meseca Uo koji bi se označavao kao 0 Uo, pa tek onda 1 Uo, 2 Uo, i tako dalje.

Povezivanjem kalendarskih godina (Tzolkin i Haab) nastaje ciklus od 18 980 dana ili približno 52 kalendarske godine. Kraj ovog ciklusa od 52 godine uvek je unosio strah u ljude jer se verovalo da bi došlo do kraja sveta i nebo bi palo na zemlju ukoliko bogovi nisu bili zadovoljni načinom na koji su ljudi izvršavali svoje obaveze. 52-godišnji ciklus je međutim bio neadekvatan da meri proticanje vremena.

Iz tog razloga nastao je treći kalendar nazvan

Dugački Kalendar Maja

koji je bio baziran na sledećim vremenskim jedinicama: kin (jedan dan); uinal (mesec sadržan od 20 dana); tun (godina od 360 dana ili 18 meseci); katun (20 godina); baktun (400 godina). Postojale su i veće vremenske jedinice koje su se zvale: pictun, calabtun, kinchiltun i analtun. Svaki analtun je bio jednak periodu od 64 miliona godina!


Dugački kalendar
Dugački kalendar počinje od samog postanka pa sve do danas. Datum tog postanka je 3114. godina pre Hrista ili 3113 godina pre Hrista po današnjem kalendaru. Ta godina je postavljena kao početna godina - slično kao što i mi koristimo Hristovo rođenje.

Da označi datum, kalendar Maja koristio je 5 brojeva u ovom redosledu: baktun, katun, tun, uin, kin. Ovo bi bilo napisano kao, na primer: 9.10.19.5.11 10 Chuen 4 Kumku, što se prevodi kao 9 baktun-a (1, 296 000 dana), 10 katun-a (72 000 dana), 19 tun-a (6840 dana), 5 uinal-a (100 dana), 11 kin-a (11dana). To daje zbir od 1,374,951 dan (približno 3 764 godine) od postanka. To bi, prema kalendaru koji danas koristimo bila 651. ili 652. godina nove ere.

Jedna od najvećih uloga ovih kalendara nije bila da odredi tačan datum nego da uskladi postupke vođa Maja sa istorijskim i mitološkim događajima. Dela koja su bogovi izvodili po tim mitovima ponovo su izvođena od strane vođa Maja, često na godišnjicu originalnog događaja, koju su sveštenici Maja prethodno pažljivo izračunali. Kalendar je također korišten da označi vreme prošlih i budućih događaja. Neki spomenici Maja, na primer, beleže događaje koji su se desili pre 90 miliona godina, dok drugi predviđaju događaje koji bi trebalo da se dese za 3 000 godina.


Šaman - figurica sa Yucatana
Kalendar također predviđa budućnost na principu današnjeg horoskopa. Na primer, Maje su verovale da datum rođenja osobe određuje njenu sudbinu kroz život. Tako je svaka osoba od svog rođenja bila pod uticajem određenog boga. Neki bogovi su bili povoljniji od drugih, a dete rođeno pod uticajem dobrog boga smatrano je srećnim. Dete rođeno pod uticajem ne toliko dobrog boga je moralo kroz čitav svoj život da se brine da mu bog bude naklonjen, posebno za vreme peroda od 5 nesrećnih dana sunčevog kalendara.

Mnogi naučnici su se pitali zašto je kalendar Maja toliko komplikovan. Delomično, iz razloga što su sveštenici Maja sve odluke u vezi datuma donosili shodno sa svetim (duhovnim) događajima i poljoprivrednim ciklusima. Iz tog razloga nije bilo potrebno za prosečnu osobu da razume kalendar, tako da su sveštenici mogli da ga razrađuju koliko god su to smatrali potrebnim.

Stari kalendar Maja se još uvek koristi u južnom Meksiku i brdovitim predelima Maja pod starateljstvom sveštenika koji još uvek koriste 260-dnevni kalendar u svrhu obožavanja i drugih šamanističkih aktivnosti.



Astronomija Maja

Uz pomoć račvanog štapa i posmatranja golim okom, Majanski astronomi su bili u stanju da precizno izračunaju putanje planeta, kao i da uz pomoć dobijenih rezultata proračunaju čak i pomračenja Sunca
Od svih drevnih kalendara, Majanski i drugi Mezoamerički kalendari najkomplikovaniji su i najtačniji. Majanski astronomi-sveštenici tražili su odgovore posmatrajući nebo. Koristili su opservatorije i posmatrali horizont tragajući za kompleksnim kretanjima Sunca, zvezda i planeta da bi to posle zabeležili u svojim zapisima. Koristeći svoja posmatranja i zapise Maje su pisale kalendare da bi pratili kretanja nebeskih tela i protok vremena. Maje su također pratili pomeranja Meseca premda nisu osnovali formalan mesečev kalendar.

Uz pomoć račvanog štapa, i posmatranja golim okom astronomi-sveštenici su izračunavali putanje Venere i drugih nebeskih tela. Iz beleški na osnovu svojih posmatranja mogli su da predvide pomračenje sunca sa velikom preciznošću.

U gradovima Maja, ceremonijalne građevine bile su precizno postavljane u skladu sa kompasom. Za vreme letnje ravnodnevnice, na primer, bilo je podešeno da sunčeve zrake prolaze kroz male otvore u opservatorijama i osvetljavaju unutrašnje zidove.


Piramida Kukulkana
Druga podešavanja bila su na spoljašnjim zidovima hramova i palata. Najpoznatiji primer ove vrste može da se vidi u Chichen Itza, glavnom gradu Maja na poluostrvu Jukatan. Ljudi se još uvek sakupljaju svake godine, kao što su to radili kroz vekove, da posmatraju kako sunčeve zrake osvetljavaju stepenište piramide posvećene bogu Quetzalcoaltl-u, Perjanoj Zmiji. Za vreme jesenje ravnodnevnice, Sunce postepeno osvetljava stepenište piramide i glavu zmije na svojoj bazi, kreirajući oblik zmije koja klizi niz svetu planinu prema Zemlji.


Pacal Votan II
Zašto su se Maje toliko trudile da podese svoje ceremonijalne građevine i hramove sa Suncem i zvezdama? Delimično, iz poštovanja prema bogovima. Pacal-ov grob u Hramu Natpisa u Palenque, na primer, je poravnat sa Suncem. Za vreme zimske ravnodnevnice Sunce zalazi iza visokog grebena koji se nalazi iza hrama, postavljenog u liniji sa krovom hrama. Kako sunce prelazi preko neba, zrake ulaze kroz vrata hrama, oslikavaju se na zadnjem zidu, i izgleda kao da silaze niz stepenice hrama u Pacal-ov grob. Pacal-ova smrt i ulazak u Podzemlje se izjednačava sa smrću Sunca i njegovim ulaskom u Podzemlje.

Opservatorijumi koje su gradile Maje kao, uostalom, i mnoge druge građevine građene su u skladu sa kretanjem nebeskih tela. Jedan od primera jeste skup hramova u mestu Uaxactun, koji obeležava položaj izlaska Sunca za vreme letnje sunčeve ravnodnevnice, dve ravnodnevnice i zimsku sunčevu ravnodnevnicu. Položaj hrama Caracol u Chichen Itza je također u skladu sa pojavom nebeskih tela kao što su Plejade i Venera. Hram u Uxmal, naprimer, sadrži na stotine simbola Venere.


::Čuveni sarkofag Pacal-a II sa urezanim portretom težak je 5 tona. Erich van Däniken tvrdi da grobnica predstavlja svemirski brod
Astronomska poređenja i nebeske pojave definisale su rituale Majanskih vođa. Imenovanja kraljeva pojedinim centrima bila su usklađena sa letnjom ravnodnevnicom. U Palenque, natpis pokazuje da je Pacalov sin Chan-Bahlum posvetio skupinu hramova u obliku krsta 23. Jula 690. godine - što se poklapa sa vezom Jupitera, Saturna, Marsa i Meseca. Možda je Majama ovaj događaj predstavljao praiskonsko rođenje tri pretka bogova dinastije Palenque sa Prvom Majkom (Mesecom), i to bi bio prigodan trenutak za gradnju spomenika.

Freske i reljefi Maja pokazuju vođe kako nose nebeske simbole, uključujući i remen napravljen od niza simbola koji su u vezi sa Mesecom, Suncem, Venerom, danom, noći i nebom. Vođe su također prikazivane kako nose šipke koje su dekorisane kao nebo što ukazuje na to da će imati nebeski mandat. Ponekad su prikazivani kako sede okruženi nebeskim prstenom što vođi daje oreol nebeske pripadnosti. Vođe su također volele da asociraju na povoljne bogove neba kao što je Bog Sunca. Vladajuća kasta i sveštenici Maja voleli su da se ogrću u kožu jaguara, čije tačke su predstavljale zvezde ( "ogrtali su se nebesima" ).


Hram Natpisa - Temple of Inscriptions - na lokalitetu Palenque u Meksiku u kojem je sahranjen Majanski kralj Pacal Votan II
Maje su verovale da su bogovi vodili Sunce i Mesec preko neba. Maje su verovale da čak i u mračnim noćima Sunce i Mesec nastavljaju svoje putovanje kroz podzemlje, pod pretnjom zlih bogova koji su pokušavali da ih zaustave. Iz tog su razloga Maje verovale da nebeska tela trebaju ljudsku pomoć, koju su oni pružali kroz svete rituale kao što su mučenja i prinošenja ljudskih žrtava. Majama je pružanje ovakve pomoći jednostavno značilo cenu koja treba da bude plaćena da bi se nastavio život univerzuma. Smrt u takvim ritualima bila je privilegija i donosila je besmrtnost umrlima ili onima koji su prinosili same sebe kao žrtve.

Ciklusi nastajanja i razaranja koji su se neprestano ponavljali kao što je to opisano u mitologiji Maja bili su podsetnik na posledice do kojih bi došlo ukoliko bi se negirale obaveze prema bogovima. Ljudska rasa imala je konstantnu odgovornost prema bogovima koji su omogućavali postojanje ljudskog života. Prema kalendaru Maja, svaki period od 52 godine signalizovao je ponovnu mogućnost uništenja sveta. To je bilo zastrašujuće vreme kada su se bogovi i druge sile nastanka i haosa borile u svetu smrtnika, odlučujući na taj način sudbinu svih živih bića na Zemlji.

Planeta Venera bila je Majama posebno značajna; bog Quetzalcoatl, na primer, bio je poistovećen sa Venerom. Drezdenski Kodeks, jedna od četiri preživele hronike Maja, sadrži proširen tabelarni prikaz pojavljivanja Venere, i bivao je korišten za predskazivanje budućnosti.

Maje su gledajući u nebo, posebno Veneru, odlučivale i o ratovima što se vidi i u mnogim reljefima. Ratovi povezani sa pokretanjima Venere bili su prošireni po čitavoj Mezoamerici.

Kalendari Maja, njihova mitologija i astrologija bili su integrisani u jedan sistem verovanja. Narodi Maja posmatrali su nebo i kalendare da bi predvideli pomračenja Sunca i Meseca, cikluse planete Venere i pomeranja sazvežđa. Ove pojave značile su mnogo više nego puka mehanička pomeranja nebesa, i verovalo se da su to bila dejstva bogova koji su ponavljali mitološke događaje iz doba nastanka sveta.

I danas u regionima u kojima žive Maje postoje sveštenici koji prate 260-dnevni kalendar da bi predočili buduće događaje kao i za druge šamanističke aktivnosti. Mnoge komponente ovog sistema verovanja su nastale na nebu, ali su bile manipulisane na Zemlji od strane astronoma-sveštenika koji su vezivali svete strukture kosmosa sa dešavanjima na Zemlji.





Maje Danas

Žene
Maje danas broje oko 6 miliona ljudi čineći tako najveću domorodačku grupu ljudi severno od Perua. Neke od najvećih grupa Maja nalaze se u Meksiku. Najvažniji od njih su Jukateci ( 300 000 ), Tzotzil (120 000), i Tzeltal (80 000). Jukateci žive na toplom, tropskom poluostrvu Jukatanu, a Tzotzil i Tzeltal žive u brdovitim područjima koja se nazivaju Chiapas. Preostale velike grupe Maja uključuju Quiche i Cakchiquel Maje koji žive u Gvatemali, Chontal i Chol Maje koji su nastanjeni u Meksiku i Kekchi Maje koji zive u Belizeu. Svaki od 31 grupe Maja kroz čitavu Centralnu Ameriku govore različite, međusobno nerazumljive jezike, premda svi pripadaju jezičkoj familiji Maja.

Usprkos modernizaciji i sklapanju brakova sa španskim imigrantima, zajednice Maja uspele su da sačuvaju svoj identitet i način života. To je bilo moguće održati kroz istoriju delimično zato što je njihov smeštaj bio ograničen na mali, povezan prostor južnog Meksika, Gvatemale, Belizea i zapadnih delova Hondurasa i El Salvadora.


Lakandon Maje
Među najosetljivijim grupama Maja danas su grupa koja se zove Lakandon i koja naseljava tropske šume područja Chiapas. Lakandonci su malena grupa koju sačinjava 200 ljudi ( po popisu iz 1980. godine ) i privlače veliki interes istrazivača iz razloga što oni nikada nisu pokršteni i još uvek praktikuju drevnu religiju Maja, što ih stavlja pod veliki pritisak od strane današnje civilizacije. 50-ih godina ovog veka Lakadonci su još uvek išli u lov sa lukom i strelom. Od tada su njihova staništa otvorena za prolaz putnika i za turiste i sami Lakadonci putuju van svoje šume da prodaju svoje rukotvorine. Postoji velika zabrinutost da njihov način zivota neće preživeti još dugo.

Maje se suočavaju sa velikim izazovima pored prodora turizma. Regioni Maja bili su pod uticajem velikih političkih pomeranja u poslednjh nekoliko decenija. Mnogo ljudi izgubilo je život i ekonomska situacija se znatno pogoršala. Veliki broj pripadnika naroda Maja izgubio je život u građanskim ratovima. Mnogo njih iz država kao što je Gvatemala morali su da napuste svoje domove i potraže utočiste u Meksiku, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Pripadnici grupa za ljudska prava bore se da stave tačku na nepravde koje se vrše nad ovim narodom i vlade rade na tome da nađu trajno rešenje za probleme diskriminacije i kulturnog genocida.


Kukuruzna polja se pale u sklopu priprema za novu setvu
Maje se također suočavaju sa problemima koje su sami stvorili, posebno u područjima kao što je Peten regija u Gvatemali, koje sadrži najveće prostranstvo šuma u Centralnoj Americi. U Peten regiji, tropska prašuma krči se neverovatnom brzinom da bi se napravilo mesta za polja kukuruza. Populacija Petena je naglo porasla sa 15 000 1950. godine na više od 300 000 danas. Još više doseljenika stiže iz južne Gvatemale svaki dan stavljajući veliki pritisak na postojeće prirodne resurse. Istraživanja NASA-e i National Geographic Society otkrila su da je u četverogodišnjem periodu između 1988. i 1992. godine iskrčeno 4.5 hiljade kvadratnih kilometara šume od strane samih farmera. Problem je postao tako velik da je Gvatemala, 1990. godine, od 40 procenata površine Peten regije napravila prirodni rezervat Maja.

Kako šume nestaju, tako nestaju i njena blaga. Sav život u divljini nestaje, drevne ostavštine Maja izložene su pljačkašima, i cela poglavlja ljudske istorije bivaju izbrisana ili pod pretnjom. Članovi zabranjenih društava za zaštitu okoline često se suočavaju sa pretnjama smrću i spaljivanjem njihovih stražarskih mesta od strane ljudi koji profitiraju od uništavanja šuma.

Narod Maja bivao je suočen sa velikim izazovima od kojih se mnogi nastavljaju i u današnje vreme. Neki etnolozi čak i sumnjaju u sposobnost kulture Maja da preživi napade današnjeg doba. Ali, pogled na načine na koji su Maje opstale i sačuvale svoju kulturu do danas, svoju zemlju i način verovanja daje nadu u opstanak.


Čakčikel Maje prodaju tekstil na ulicama Gvatemala Citija
Maje su uspele da sačuvaju tradiciju u poljoprivredi i trgovini. Kao i njihovi preci, većina domaćinstava se bavi uzgojem kukuruza i zanatstvom, tkanjem naprimer, a zatim se deo proizvoda prodaje na tržištu. Za razliku od svojih predaka, većina muškaraca napušta svoja sela i odlazi u nizije gde jedan deo godine rade na plantažama kafe i pamuka.


Šaman
Drevni kalendar Maja također je preživeo svo ovo vreme. U visoravnima, gde se nalaze većine zajednica Maja još uvek postoje Šamani čiji posao je da prate drevni kalendar Maja i da sprovode tradicionalne rituale kako za individue tako i za celu zajednicu.

Intelektualci, pripadnici naroda Maja, počeli su da shvataju da se raznovrsne jezičke skupine Maja moraju držati zajedno kako bi sačuvali svoju kulturu kao i svoje jezike. Iznenađujuće je to da se stanovništvo Maja povećava a ne opada kako bi to mnogi očekivali, a neki veruju da će njihova povećana svesnost o sebi kao o jednom narodu sa veličanstvenom proslošću i sposobnošću da se prilagodi pomoći da prežive još mnogo vekova.



Misterije.com -


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Maje i njihove misterije  |  Poslato: 27 Jan 2013, 12:52
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Maje

Slika

Maje ili narod/narodi Maja su grupa američkih domorodačkih naroda južnog Meksika i severne Centralne Amerike. Izraz Maje se koristi da opiše sve narode ove regije koji dele sličan jezik i kulturu, iako svaki od njih ima i sopstvene osobenosti.
Maje imaju istoriju i kulturu koja je stara oko 3000 godina, a vrhunac je dostigla u klasičnom periodu od 300. do 900. godine nove ere. Za razliku od popularnog verovanja, kultura Maja nije nestala posle španskog osvajanja, već i danas živi među narodom.

Procenjuje se da danas na prostoru južnog Meksika i Srednje Amerike živi 6 miliona Maja, i to u meksičkim državama Jukatan, Kampeče, Kintana Ro, Tabasko i Čiapas, kao i u srednjeameričkim državama Belize, Gvatemala i zapadnim delovima Hondurasa i Salvadora.
Najveći broj Maja nastanjuje poluostrvo Jukatan. Oni se ne dele među sobom na plemena, za razliku od Maja na visoravnima Gvatemale. Najtradicionalnije pleme Maja su Lakandonske Maje, koje su vekovima živele izolovan život u džunglama.
Postoje 44 različita jezika Maja, od kojih su danas najviše u upotrebi majatan na Jukatanu i jezik kiče u Gvatemali.



Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika

Slika


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Maje i njihove misterije  |  Poslato: 16 Feb 2013, 20:28
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Napredna civilizacija Maje

Slika

Fantastična civilizacija Maja primer je koji potvrđuje da je u istoriji postojala inteligentnija civilizacija u odnosu na našu. Tek krajem 20. veka naučnici su pronašli i donekle dešifrovali hijeroglife Maja, pa su tako tajne o ovoj civilizaciji počele da se otkrivaju. Poslednjih dvadeset godina, istraživanje Majanskih dokumenata i građevina dovelo je do fascinirajućih otkrića:
‑ Ljudska istorija je određena galaktičkim snopom kroz koji Sunce i Zemlja prolaze svakih 5,200 godina. Momenat ulaska u sledeći snop je 21.12.2012. godine. Astronomija je nedavno potvrdila ovu tvrdnju. Tog datuma, naime, Sunčev sistem ulazi u redak položaj prema Mlečnom Putu, koji se javlja tek svakih 5,200 godina.
‑ Svaka osoba ima moć da se direktno spoji, senzualno, čulima i elektromagnetno sa energijom i informacijama galaktičkog snopa koji dolazi iz galaktičkog središta i to dovodi do “buđenja” istinskog, višeg misaonog sklopa.
‑ Istaknuto mesto u simbolici Maja zauzima zvezdani sistem Plejada (zovu ga svojom “domovinom”, misteriozni “Valum Chivim”). Škrta moderna astronomska znanja su potvrdila da Maje znaju raspored zvezda u zvezdanom sistemu Plejada, dok naša astronomija jos nije u mogućnosti da potvrdi postojanje i raspored planeta u tom sistemu.
Slika
‑ Maje su sva kosmička tela smatrali živim. Tako su za Sunce tvrdili da ima 23‑o godisnji ciklus disanja. Jedanaest i po godina za udisaj i isto toliko za izdisaj. Dve hiljade godina kasnije naša nauka saznaje da ove solarne inhalacije tačno odgovaraju kretanju binarnih sunčevih pega. One izazivaju poremećaje u bio‑elektromagnetnom polju Zemlje, od televizora i drugih komunikacionih signala, do ženskih menstrualnih ciklusa i nataliteta..
Najspektakularniji događaj koji se vezuje za Maje je njihov “nestanak” 830 g.n.e. Na vrhuncu razvoja, sa već izgrađenim piramidama, hramovima i gradovima, velika civilizacija Maja nestaje bez traga. Njihove građevine su poruka onima koji dolaze iza njih. Naravno, nama je trebalo dugo da počnemo da razumemo o čemu su to oni pisali. Kako smo širili sopstvene spoznaje tako smo mogli više da shvatimo dosege ove bizarne civilizacije koja je za sebe tvrdila da je “poseta Planeti Zemlji njihova četvrta misija” i “po završetku misije će otići na sledeći zadatak”!
Slika
Brilijantna civilizacija Maja je grad Palenke podigla u središtu meksičke džungle, bez metalnih alata, točka ili nama poznate tehnologije.
Danas je jasno das u kalendari, pogotovo gregorijanski i julijanski, vrlo netačni. Drevne civilizacije poput Maja imale su model računanja vremena, koji ne samo da je precizan već savršeno usklađen sa kretanjima planete Zemlje, Meseca, Sunca i planeta. Njihov ritualni kalendar nazvan Colkin se sastojao od 260 dana, i od 20 solarnih pečata. Zapisi na sačuvanim građevinama i piramidama, ukazuju na to das u bili veom svesni Zemlje i njenih ciklusa, kao i Sunca i njegovih moći. Po njihovom kalendaru možemo da sagledamo našu sudbinu koja se po Majanskom računanju vremena završava 2012. godine. Uz pomoć ovih kalendara oni su savršeno znali da predvide događaje iz prirode, kao i kretanje i uticaj planeta čak i na pojedinačnu sudbinu svake Maje. Postoje dokazi da su znali za datume koji su uticali na našu istoriju, kao na primer datume koji predstavljaju pojavljivanje Isusa i Muhameda. Na svim Majanskim piramidama i građevinama Začarani San se potpuno završava 2012. godine. Nema nastavka, tu je kraj ciklusa, kraj vremena koje su oni pažljivo pratili i poznavali. Kraj vremena kome nisu naznačili nastavak, kome nisu predvideli novi ciklus.
Slika
Maje su naseljavale današnju teritoriju Gvatemale, a iza sebe su ostavili hramove, palate i piramide. Kada su 1542. godine španski osvajači spalili literaturu koja je bila ispisana na kori smokvinog drveta, to je bio prvi akt kulturnog genocida Maja i njihovih potomaka koji se u raznin formama nastavio sve do danas.
Šta je uticalo na definitivni nestanak civilizacije Maja, koja je oko 900. godine zauvek netsla još uvek je tajna. Pre kompletnog čitanja hijeroglifa veoma malo se znalo o društvenom životu Maja. Sada se može reći da su Maje imale državnu organizaciju. . Ekonomija kraljevstva bazirala se na poljoprivredi koja je bila veoma intenzivna i razvijena. Kanali za navodnjavanje, nasipi i obrađivanje zemlje, osiguravali su obilne plodove. Kraljevi, koji su se od običnih smrtnika razlikovali po produženoj lobanji zbog deformacija kosti koja je započinjana u najranijem detinjstvu i po razrokim očima što se postizalo posebnim vežbama, imali su brojne supruge i konkubine, redovno su se mazali bronzanom bojom i pušili neku vrstu lule.

navidiku.rs


Vrh
Miss Helen
Post  Tema posta: Zagonetka Olmeka  |  Poslato: 21 Feb 2013, 00:10
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Dec 2012, 20:14
Postovi: 1249
Lokacija: Tu negdje..

OffLine
Slika

U povijesti Srednje Amerike Olmeci su jedan od najzagonetnijih naroda. Ne može se ništa zaključiti o njihovom porijeklu. Ime “Olmeci“ dali su im Azteci kojima su bili ovijeni legendom, a cijenili su ih kao visoko civiliziranu kulturu s obale zaljeva. Glavna središta bila su La Venti (Tabasco) i San Lorenzo Tenochtitlan, Tres Zapotes i Laguna de los Cerros u Verakruzu.

Odakle su došli te propast olmečkih obrednih središta u posljednjim stoljećima p.n.e. još su i danas zagonetke staroameričke povijesti.
U svakom slučaju, može se reći da kultura Olmeca predstavlja ”majku srednjoameričke kulture”

Kultura Olmeca (Olmeka) pripada pretklasičnom periodu i predstavlja najstariju poznatu civilizaciju Srednje Amerike. Civilizacija Olmeka je prethodila svim drugim kulturama: i mudrim Zapotecima, i naprednim Majama, i duhovnim Toltecima.

Osnovni elementi kulture Olmeca nastavili su važiti u regiji, dugo nakon njihovog misterioznog nestanka. Ostale civilizacije nasljedile su njihova znanja. Oni su stvorili civilizaciju koja je proizvela veličanstvene građevine i koja je do savršenstva razvila vještinu klesanja i obrade divovskih kamenih blokova. Dobro su poznavali astronomiju, matematiku i kalendar.
Bili su prvi narod koji je razvio pismo i to u dvije forme: slikovne i fonetske hijeroglife, koji su kombinacija silabičkih i logografičkih znakova. Služili su se i brojevima kakvim su se kasnije služile Maye, što je također dokaz njihovog uticaja na kasnije civilizacije. Također kod Olmeca su još značajni sistemi akvadukta kojima su gradove opskrbljivali tekućom pitkom vodom. Razvili su i jednu vrstu igre s loptom, koja se kasnije kod Maya zove pok-a-tok (pokatok).
Olmeci su postali poznati nakon otkrića prve kolosalne bazaltne glave 1862. godine, ali su zatim dugo vremena u arheologiji bili zapostavljeni. Istraživanja su nastavljena tek od 1925. godine, kada je otkrivena još jedna slična glava. Ove kamene glave nemaju ničega domorodačkog-indijanskog te je neobično prisustvo prikaza negroidnih i azijatskih obilježja. Negroidne crte pronalazimo prije svega kod divovskih bazaltnih glava koje teže od 20 do 25 tona, a visina im varira od 1,47 m do 3,4 m.

Američki arheolog Matthew Sterling, koji je 40-ih godina 20. stoljeća provodio iskopavanja u La Venti, naišao je ondje na spektakularna otkrića. Najveće od njih bila je stela bradatog čovjeka.

Prije nego su iskopavanja počela, primijećeno je da iz zemlje proviruje vrh golema kamenog bloka. Bio je prekriven rezbarijama koje se, doduše, nisu vidjele jer su bile skrivene ispod sloja zemlje dubokog oko 3 metra. Kada su Stirling i njegova ekipa uklonili zemlju, ustanovili su da je kameni blok dio impozantne stele visoke 4,2 m, široke 2,1 m i gotovo 1 široke. Rezbarije su prikazivale susret dvojice visokih muškarca odjevenih u široke halje i obuvenih u elegantne cipele izvinutih vrhova. Jedan od likova bio je nagrđen zbog erozije. Drugi lik bio je gotovo netaknut i jasno je prikazivao kavkaskog muškarca kukasta nosa i duge brade, kojega su zbunjeni arheolozi nazvali Ujak Sam.

Tko su bili ti stranci? Što su radili u Srednjoj Americi? Kada su došli? I što ih je povezivalo s ostalim strancima koji su se naselili u sparnoj i gustoj šumi kaučukovca – sa strancima prema kojima su načinjene velike glave nalik crnačkim?

Radikalni istraživači koji su odbacivali uobičajeno stajalište o izolaciji Novoga svijeta prije 1492., predložili su objašnjenje toga problema: bradati ljudi sitnih crta lica mogli su biti Feničani, koji su u 2. tisućljeću pr. Kr., ploveći između Heraklovih stupova i preko Atlantskog oceana, stigli sa Sredozemlja. Zagovaratelji te teorije tvrdili su čak i da su crnci prikazani na istim nalazištima bili “robovi”, koje su Feničani ukrcali na zapadnoafričkoj obali prije negoli su prešli Atlantik.

Međutim, poznato je da su Feničani ostavili svoje karakteristične rukotvorine diljem drevnoga svijeta, ali ne i na olmečkim nalazištima u Srednjoj Americi. Crnačke glave i reljefi koji prikazuju bradate Kavkažane ne odaju fenički stil.


Vrh
Miss Helen
Post  Tema posta: Misterija Tiahuanaca  |  Poslato: 21 Feb 2013, 00:21
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Dec 2012, 20:14
Postovi: 1249
Lokacija: Tu negdje..

OffLine
Misterija Tiahuanaca

Slika




Ostaci veličanstvenog grada Tiahuanaco (Tiwanaco) nedaleko od jezera Titicaca na sjeveru Bolivije, enigma su za povjesničare. Sve upućuje da je riječ o gradu koji pripada misterioznoj civilizaciji iz daleke prošlosti.

Od grada s površinom od približno dvanaest kvadratnih kilometara, za koji legende govore da je bio srce jedne veličanstvene civilizacije danas nalazimo samo ostatke velikih građevina i kamenih zidova, nekoliko monolita i skulptura, dok je ostatak pretvoren u prah.

Tiahuanaco je bio sveti grad u koji se odlazilo kako bi se prinosili žrtveni darovi, često u zlatu. Očarani bogatstvom, Španjolci su pomoću bačvi s barutom izazivali eksplozije i među ruševinama tražili zlato.

Arheolozi vjeruju da je Tiahuanaco bio dio carstva koje je prethodilo Inkama prije 2000 godina. Međutim, o tome nema pisanih podtaka, a nema ni lokalnih legendi koje bi govorilo o tome. Kad su kasnije Inke osvojile područje jezera Titicaca, našli su Tiahuanaco – napušten. Tajanstvene ruševine Tiahuanaco, u Boliviji, mogle bi biti stare čak 14.000 godina po nekim istraživanjima!

Peruanski kroničar Perua Cieza de Leon 1549. godine piše: “Vjerujem da su to najstarije ruševine u cijelom Peruu, a opće je mišljenje da su neke od tih građevina podignute daleko prije vladavine Inka…”

Kao i piramide u Egiptu i piramida Akapana je precizno orijenitrana prema kardinalnim točkama. Izvorno je imala oblik krnje piramide, a izgrađena je od golemih andezitnih kamenih blokova. Međutim, stoljećima poslije osvajanja, graditelji koji su dolazili čak iz La Paza koristili su ga kao kamenolom, pa je sačuvano tek deset posto od tih iznimnih kamenih blokova. Svrha te piramide vjerojatno nikada neće biti otkrivena. Sigurno je bilo samo to da njezina funkcija nije bila ni ukrasna ni ceremonijalna.

Arheolozi su duboko u njezinoj unutrašnjosti otkrili složenu mrežu vijugavih kamenih kanala, izgrađenih od pravilnih kamenih blokova besprijekorno oblikovanih i međusobno spojenih.
Njima je nekada tekla voda koja se slijevala iz velikoga spremnika smještenog na vrhu građevine, preko niza silaznih kanala u jarak koji je okruživao čitavo mjesto.

Mnogi su arheolozi nagađali o povezanosti piramide s kultom kiše ili rijeke te primitivnim štovanjem moći i obilježja tekućih voda. Teorija prema kojoj je nepoznata “tehnologija” piramide možda imala smrtonosnu svrhu temelji se na značenju riječi hakeiapana iz drevnog jezika Aymara koji se ponegdje još rabi:”hake znači “narod” odnosno “ljudi”;apana znači “nastradati” (vjerojatno od vode).

Tako je Akapana mjesto gdje ljudi stradavaju. Međutim, predložena su i drugačije rješenje – voda u kanalima grijana preko dana sunčevom energijom uvećer bi u obliku magle štitili biljke od smrzavanja.

Pravokutno zdanje zvano Kalasasaya, sačinjavaju kameni stupovi i pravokutni kameni blokovi.

Znanstvenici danas općenito prihvaćaju da je služila kao sofisticirani opservatorij. Svrha joj je bila da utvrđuje ekvinocije i solsticije te da matematičkom preciznošću predviđa smjenu godišnjih doba. Osim toga, slavna Vrata Sunca, koja su stajala na sjeverozapa dnom kraju lokaliteta nisu bila samo veličanstveno umjetničko djelo. Mnogi smatraju da ona predstavljaju složen i precizan kalendar uklesan u kamenu.

Nekoliko stotona metara jugozapadno od Kalasaye, nalazi se “Puma Punku” sagrađen od kolosalnih kamenih blokova od kojih su neki teški čak 500 tona.



Puma Punku je građen pomožu napredne tehnike slaganja blokova bez vezivnog materijala što je zahtjevalo milimatersku obradu blokova, a korišten je i sistem užlebljenja blokova tako da su mogli da izdrže i najteže potrese.

Jedna od interesantnijih stvari je da kamenje koje je korišteno nije od pijeska, nego od granita i diorita. Jedini kamen koji je tvrđi od diorita je dijamant. Kameni blokovi definitivno nisu mogli biti obrađeni primitivnim alatima. Kameni blokovi su tako precizno izrezani da su se nekada savršeno poklapali, kao komadići vrlo detaljnih slagalica.

Arheolozi kažu da su Puma Punku izgradili Aymara indijanci, a da bi tako nešto postigli trebali su poznavati vještinu pisanja, planiranja, i imati ideju gdje koji dio slagalice ide i kako se će se to sve zajedno uklapati u konačnici. Jedna stvar s kojom su se složili svi arheolozi je da Aymara indijanci nisu poznavali vještinu pisanja, stoga ostaje nejasno kako je moguće da su izgradili sve ovo bez planiranja.

Osim toga, mnogi najveći monoliti bili su međusobno povezani metalnim šipkama u obliku slova I. Jednako zanimljiv bio je i simbol križa uklesan u mnoge drevne kamene blokove. Taj je simbol bio najprisutniji na sjevernoj strani Puma Punkua i to u obliku dvostrukoga križa čistih i jasnih linija, uklesan duboko u čvrsti sivi kamen. Čak i ortodoksna povijesna kronologija tvrdi da su križevi stari otprilike 1500 godina. Drugim riječima, uklesali su ih ljudi koji nisu znali za kršćanstvo.

Ostaci veličanstvenog grada Tiahuanaco (Tiwanaco) nedaleko od jezera Titicaca na sjeveru Bolivije, enigma su za povjesničare. Sve upućuje da je riječ o gradu koji pripada misterioznoj civilizaciji iz daleke prošlosti.

Od grada s površinom od približno dvanaest kvadratnih kilometara, za koji legende govore da je bio srce jedne veličanstvene civilizacije danas nalazimo samo ostatke velikih građevina i kamenih zidova, nekoliko monolita i skulptura, dok je ostatak pretvoren u prah.

Tiahuanaco je bio sveti grad u koji se odlazilo kako bi se prinosili žrtveni darovi, često u zlatu. Očarani bogatstvom, Španjolci su pomoću bačvi s barutom izazivali eksplozije i među ruševinama tražili zlato.

Arheolozi vjeruju da je Tiahuanaco bio dio carstva koje je prethodilo Inkama prije 2000 godina. Međutim, o tome nema pisanih podtaka, a nema ni lokalnih legendi koje bi govorilo o tome. Kad su kasnije Inke osvojile područje jezera Titicaca, našli su Tiahuanaco – napušten. Tajanstvene ruševine Tiahuanaco, u Boliviji, mogle bi biti stare čak 14.000 godina po nekim istraživanjima!

Peruanski kroničar Perua Cieza de Leon 1549. godine piše: “Vjerujem da su to najstarije ruševine u cijelom Peruu, a opće je mišljenje da su neke od tih građevina podignute daleko prije vladavine Inka…”

Kao i piramide u Egiptu i piramida Akapana je precizno orijenitrana prema kardinalnim točkama. Izvorno je imala oblik krnje piramide, a izgrađena je od golemih andezitnih kamenih blokova. Međutim, stoljećima poslije osvajanja, graditelji koji su dolazili čak iz La Paza koristili su ga kao kamenolom, pa je sačuvano tek deset posto od tih iznimnih kamenih blokova. Svrha te piramide vjerojatno nikada neće biti otkrivena. Sigurno je bilo samo to da njezina funkcija nije bila ni ukrasna ni ceremonijalna.

Arheolozi su duboko u njezinoj unutrašnjosti otkrili složenu mrežu vijugavih kamenih kanala, izgrađenih od pravilnih kamenih blokova besprijekorno oblikovanih i međusobno spojenih.
Njima je nekada tekla voda koja se slijevala iz velikoga spremnika smještenog na vrhu građevine, preko niza silaznih kanala u jarak koji je okruživao čitavo mjesto.

Mnogi su arheolozi nagađali o povezanosti piramide s kultom kiše ili rijeke te primitivnim štovanjem moći i obilježja tekućih voda. Teorija prema kojoj je nepoznata “tehnologija” piramide možda imala smrtonosnu svrhu temelji se na značenju riječi hakeiapana iz drevnog jezika Aymara koji se ponegdje još rabi:”hake znači “narod” odnosno “ljudi”;apana znači “nastradati” (vjerojatno od vode).

Tako je Akapana mjesto gdje ljudi stradavaju. Međutim, predložena su i drugačije rješenje – voda u kanalima grijana preko dana sunčevom energijom uvećer bi u obliku magle štitili biljke od smrzavanja.

Pravokutno zdanje zvano Kalasasaya, sačinjavaju kameni stupovi i pravokutni kameni blokovi.

Znanstvenici danas općenito prihvaćaju da je služila kao sofisticirani opservatorij. Svrha joj je bila da utvrđuje ekvinocije i solsticije te da matematičkom preciznošću predviđa smjenu godišnjih doba. Osim toga, slavna Vrata Sunca, koja su stajala na sjeverozapa dnom kraju lokaliteta nisu bila samo veličanstveno umjetničko djelo. Mnogi smatraju da ona predstavljaju složen i precizan kalendar uklesan u kamenu.

Nekoliko stotona metara jugozapadno od Kalasaye, nalazi se “Puma Punku” sagrađen od kolosalnih kamenih blokova od kojih su neki teški čak 500 tona.

Puma Punku je građen pomožu napredne tehnike slaganja blokova bez vezivnog materijala što je zahtjevalo milimatersku obradu blokova, a korišten je i sistem užlebljenja blokova tako da su mogli da izdrže i najteže potrese.

Jedna od interesantnijih stvari je da kamenje koje je korišteno nije od pijeska, nego od granita i diorita. Jedini kamen koji je tvrđi od diorita je dijamant. Kameni blokovi definitivno nisu mogli biti obrađeni primitivnim alatima. Kameni blokovi su tako precizno izrezani da su se nekada savršeno poklapali, kao komadići vrlo detaljnih slagalica.

Arheolozi kažu da su Puma Punku izgradili Aymara indijanci, a da bi tako nešto postigli trebali su poznavati vještinu pisanja, planiranja, i imati ideju gdje koji dio slagalice ide i kako se će se to sve zajedno uklapati u konačnici. Jedna stvar s kojom su se složili svi arheolozi je da Aymara indijanci nisu poznavali vještinu pisanja, stoga ostaje nejasno kako je moguće da su izgradili sve ovo bez planiranja.

Osim toga, mnogi najveći monoliti bili su međusobno povezani metalnim šipkama u obliku slova I. Jednako zanimljiv bio je i simbol križa uklesan u mnoge drevne kamene blokove. Taj je simbol bio najprisutniji na sjevernoj strani Puma Punkua i to u obliku dvostrukoga križa čistih i jasnih linija, uklesan duboko u čvrsti sivi kamen. Čak i ortodoksna povijesna kronologija tvrdi da su križevi stari otprilike 1500 godina. Drugim riječima, uklesali su ih ljudi koji nisu znali za kršćanstvo.

Ogromni kameni blokovi odbačeni poput šibica koje pronalazimo u Puma Punku ukazuju i na katastrofu koja je zadesila Tiahuanaco.

Tu katastrofu prouzročila su seizmička pomicanja uslijed kojih je porasla razina jezera Titicace. Potresi, usred kojih je Tiahuanaco preplavljen vodama iz Titicace, bili su tek prvi u nizu preokreta na tom području. Naime, površina i dubina jezera postupno su se smanjivale. S godinama jezero se isušivalo, nemilosrdno odvajajući slavni grad od voda koje su dotada bile veoma značajne za njegov gospodarski život. Osim toga, postoje dokazi da je klima u području Tiahuanaca postajala sve hladnijom i mnogo nepogodnijom za rast usjeva.

Međutim, čini se da stanovnici grada, nisu otišli bez borbe. Na čitavom području visoravni Altiplano pronađeni su zbunjujući dokazi o naprednim i domišljatim znanstvenim poljoprivrednim pothvatima poduzetim da bi se iskoristili nepovoljni klimatski uvjeti.

Istraživanja su pokazala kako su se na tom području veoma davno provodile nevjerojatno složene analize kemijskoga sastava mnogih otrovnih biljaka i gomolja koji rastu na velikim visinama. Osim toga, ustanovljena je i uporaba detoksifikacijskih tehnika kojima su te, inače otrovne biljke, pretvarane u bezopasne i jestive. Profesor antropologije na Sveučilištu u Washingtonu, David Browman, priznao je kako dosada: “nije dano zadovoljavajuće objašnjenje za razvitak tih detoksifikacijskih postupaka”.

Nadalje, u nedavno poplavljena polja zasađena su polja karakterističnog valovitog oblika. Izvorna funkcija tih valovitih zemljanih platformi i plitkih kanala otkrivena je tek šezdesetih godina 20. stoljeća. Vidljivi su i danas, a lokalni ih Indijanci nazivaju waru-waaru.

Među ostalim neobičnim otkrićima, tu je i pronalazak malih željeznih kipića, iako se smatra da je ovaj metal bio nepoznat na tom području. Moguće je, da se željezo koristilo – kao i u starom Egiptu – u magijske, ezoterijske svrhe, ali da nije bilo u širokoj upotrebi.

Među mnogim tajnama Tiahuanaca, nameće se i pitanje kako su se na 4000 metara nadmorske visine, gdje nema stabala koje bi se mogla koristiti kao pomagala, samo trava i nisko raslinje te u doba kada konji u Južnoj Americi još nisu bili pripitomljeni, prenosili golemi blokovi koji potječe iz dva različita kamenoloma. Jedan se nalazio 16 km od grada dok je drugi bio udaljen 80 km?

literatura: Otisci bogova – Graham Hancocok


Vrh
Miss Helen
Post  Tema posta:   |  Poslato: 24 Feb 2013, 20:08
Korisnikov avatar
rang
rang

Pridružio se: 25 Dec 2012, 20:14
Postovi: 1249
Lokacija: Tu negdje..

OffLine
SUMERANI

Slika



Sumerani su bili najstariji stanovnici Mezopotamije. Prvi podaci o njima potječu iz 4.tisućljeća prije Krista. Sumer je bila najstarija civilizacija Zemlje koja je procvjetala iz ničega oko 3800.godine prije Krista a iznenada se ugasila 2024.prije Krista. Njihova kultura smatra se najstarijom na svijetu. Živjeli su u gradovima i selima. Prema legendi, gradove je osnovao Bog, njihov zaštitnik, a vladar grada bio je božji predstavnik. Sumerskim gradovima vladalo je svećenstvo, a ostalo stanovništvo bilo je slobodno, plaćali su porez, ali nisu se smjeli upletati u politiku. Sumer je odmah na početku dosegao vrhunac svoje moći, a kasnije je postupno oslabio, a to dokazuje na velik početni priljev znanja koje je kasnije zaboravljeno.

Sumerani su promatrali rast i opadanje vode te su na taj način su napravili kalendar. Zapanjujuća činjenica o Sumeranima je da su znali da godina ima 365 dana, 6 sati i 11 minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo tri minute! Podijelili su dan na 86400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi. Impresivno zar ne? Pisali su tvrdim pisaljkama na glinenim pločicama pa je njihovo pismo nazvano klinasto pismo. Zecharia Sitchin, profesor koji je cijeli život podredio Sumeranima otkrio nam je kako postoji još mnogo zapisa koje nisu uspjeli dešifrirati. Te pločice su pronađene početkom 20. stoljeća.

Pretpostavlja se da su Sumerani napisali prvi knjige na svijetu, da su znali za statički elektricitet i električnu energiju. Imali su znanje iz područja optike, a moguće je da su znali i za mikroskop. Njihovo znanje iz astronomije bilo je ne odlično, nego izvanredno. Znali su za Uran i Neptun, mada se Uran samo ponekad može vidjeti golim okom, dok se Neptun ne može vidjeti. Sumerani su znali da se sve planete i njihovi sateliti istog datuma i u istoj točki svakih 2268 miliona dana tj. svakih 6300 godina od 360 dana nalaze u istoj ravnini na nebu. Ali naravno to nije sve od njihovog astronomskog znanja. Kao što smo već rekli njihovo astronomsko znanje je ogromno, pa je logično da ono nije ograničilo samo na naš planetarni sustav. Oni su poznavali i zagonetno zviježđe Sirijus B koje je otkriveno tek 1862. godine i to teleskopom s promjerom od 40 cm. I opet, po stoti put se moramo pitati kako su oni mogli vidjeti nešto što smo mi tek uspjeli vidjeti prije gotovo 150 godina? A među ostalim planetima u našem sunčevom sustavu otkrili su i 10. planet, Nibiru. Prema njihovim zapisima taj planet je četiri puta veći od Zemlje. On kruži eliptičnom putanjom unutar Mliječne staze i ulazi u Sunčev sustav svakih 3600 godina. Suvremeni znanstvenici su otkrili postojanje nepoznatog planeta na rubu našeg Sunčevog sustava za koju vjeruju da je Nibiru. Taj planet je vrlo velike, moguće da je i do pet puta veći od Zemlje. Dok znanstvenici NASA-e opovrgavaju bilo kakve navode da postoji Nibiru, navodeći da bi se on davno otkrio i da bi do sada bio vidljiv golim okom. No gdje se danas nalazi Nibiru nije poznato, ali čak i da znanstvenici znaju, ne vjerujem da bi tu informaciju podijelili s nama običnim smrtnicima. U njihovim zapisima također stoji da su taj planet nastanjivali bića visoke civilizacije koji su se zvali Anunnakiji.

Prema zapisima koje su nam ostavili Sumerani, Anunnaki su prvi put na Zemlju sletjeli prije 450.000 godina. Oni nisu došli da bi se igrali Boga, nego su došli radi vađenja ruda koje su im bile potrebne za njihov planet. Vladar domovine Anunnakija zvao se Anu i imao je sina Enkija koji je bio glavni genetički znanstvenik. Shvatio je da je to pretežak posao za njegove ljude pa je dao svome sinu zadatak. Enki je od svog oca dobio zadatak da stvori novo biće, roba radnika, putem genetskog inženjeringa. Biće je moralo biti dovoljno napredno da obavlja složene poslove, naprednije od životinja, a manje napredno od njih samih da mogu opravdati zašto ih tretiraju kao robove. Nakon mnogo neuspjeha, Enki je uspio. Stvorio je Homo sapiensa.

Vođe Anunnakija bili su zadovoljni te su ih stavili da rade u rudnicima u Mezopotamiji na području današnjeg Iraka. No Enki je želio više. Želio je stvoriti biće po svom ugledu, slično ne samo fizički nego i mentalno, intelektualno, emotivno i duhovno, uključujući i vidovnjačke sposobnosti. Ostali Anunnakiji bili su ljuti i pokušali su uništiti Enkijevu kreaciju. Došlo je do ledenog doba i Velikog potopa. U pokušaju sabotaže, Enki se dosjetio kako spasiti svoju kreaciju, ljude. Naredio je Noi da sagradi arku i tako je spasio ljude.

Drevni narodi smatrali su da su njihovi Bogovi besmrtni. No njihova tzv.besmrtnost je bio njihov dug životni vijek. Enki je vodio prvu grupu Anunnakija na Zemlju prije 450.000 godina, a ipak je bio prisutan sve do 2024. godine prije Krista. No oni su ipak mogli umrijeti, mogli su biti ubijeni npr. u ratu. Zecharia Sitchin vjeruje da je Anunnakijev dug životni vijek rezultat toga kako je život evoluirao na njihovoj planeti, koja kruži oko Sunca 3600 zemaljskih godina, što znači da je jedna njihova godina 3600 naših. Međutim, Neil Freer, tvrdi da su Anunnaki produžili svoj životni vijek pomoću napredne biomedicinske tehnologije. U nekim tekstovima se otkriva da su Anunnakiji ponekad uspjeli oživjeti mrtve. Oni su mogli letjeli avionom do bilo koje točke na svijetu. Bogovi svih drugih zemalja bili su baš oni samo što su imali druga imena.

Sumerani su detaljno opisivali sve te naprave i uređaje u svojim zapisima, pa si mi danas postavljamo pitanja na koja nemamo odgovor: kako su oni to mogli znati 4000.godina prije Krista; kako su mogli tako detaljno opisati letjelice s kojima su Anunnakiji došli sa svog planeta na našu Zemlju? Moderna povijest tvrdi kako oni nisu mogli imate sve te uređaje.

Po svemu ovome Sumerni su bili jedna vrlo tajanstvena civilizacija. Da li je stvarno moguće da su bili razvijeniji nego što smo mi? Da su imali znanje koje možda mi nikada nećemo imati a koje nam je nerazumljivo kako su oni ga imali? Opisivali su predmete koje u ono vrijeme nisu mogli imati. To je znak da su ipak ili imali posjetioce iz svemira ili odnekud drugdje dolazili do podataka. Ako je tako odakle? Sumerani su nestali iznenada, a razlog njihovog nestanka je i danas nepoznat. Možda kada se jednog dana budu uspjeli dešifrirati preostale glinene pločice koje su ostavili za sobom, budemo saznali njihovo podrijetlo i razlog njihovog nestanka.


Vrh
LaYa
Post  Tema posta:   |  Poslato: 22 Mar 2013, 16:35
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Atlantida



POSTOJI LI JOŠ...?

Da li je to bila civilizacija koju su osnovali vanzemaljci i da li našu civilizaciju vode - mudraci sa Atlantide?

Najpoznatiji opis Atlantide dao je drevni grčki filozof Platon, koji je izneo u dva svoja dijaloga Timaeusu i Critiasu. Prema zapisu u Timaeusu, priču o cvetajućoj civilizaciji na ostvru Atlantida i njenoj propasti od 10 milenijuma pre naše ere ispričao je atinskom državniku Solonu jedan egipatski sveštenik.
Najpoznatiji opis Atlantide dao je drevni grčki filozof Platon, koji je izneo u dva svoja dijaloga Timaeusu i Critiasu. Prema zapisu u Timaeusu, priču o cvetajućoj civilizaciji na ostvru Atlantida i njenoj propasti od 10 milenijuma pre naše ere ispričao je atinskom državniku Solonu jedan egipatski sveštenik.
Tajni spisi iz rozenkrojcerske biblioteke označavaju Platona kao čuvara i poverenika atlantiđanske tradicije. Po njemu, ovo veliko ostrvo - kontinent, nalazilo se iz Herkulovih stupova (Gibraltara), i imalo je površinu od 154.000 kvadratnih kilometara.
Na njemu je živelo oko 20 miliona stanovnika, a zemlja je obilovala toplim izvorima, plodnim ravnicama koje su bile ispresecane mnogim kanalima koji su omogućavali dve žetve godipnje. O bogatstvu Atlantide govorio je podatak da je njen glavni grad bio opkoljen visokim bronzanim zidom, a dvorci i hramovi bili su prekriveni zlatom i srebrom.
Do 9.000 godina pre Hrista ta je civilizacija gospodarila u tom delu sveta i njena državna zajednica poslužila je Platonu da osmisli svoje najveće delo 'Država'.
A onda, po zabeleškama Platonovim, 'jednog užasnog dana i jedne užasne noći, Atlantidu je progutalo more'.

GOSPODARI SILA IZ KOSMOSA

Austrijski inženjer Oto Henrih Muk izneo je hipotezu da se Atlantida mogla nalaziti u blizini Azorskih ostrva, koja leže na udaljenosti od oko 1200 kilometara od Evrope. U oblasti Azorskih ostrva, greben koji deli dno Atlanstvog okeana na dva dela, i čija visina pod morem dostiže 3.000 metara, širi se u plato širine 400 i dužine 1.000 kilometara. Severno od njega podižu se podvodne vulkanske planine. Pojedini njihovi vrhovi uzdižu se nad površinom okeana, a to su danas Azorska ostrva. Veličina i oblik podvodnog platoa podudaraju se sa Platonovim opisom Atlantide.
Ono što je tajno društvo Rozenkrojcera - Bratstvo Ružinog Krsta, dozvolilo da se otkrije javnosti kada je u pitanju Atlantida, zabeležio je u svojoj knjizi 'Nevidljiva imperija' francuski Veliki majstor Reda Ružinog krsta, Rajmon Bernar.
Po njemu, ona je bila samo 'srce sveta', a kontinentom i kolonijama koje je imala širom sveta, upravljao je Savet mudraca, koji je, kao najviši organ, bio čuvar tajnog znanja. Ono se nalazilo u hramu u obliku piramide. Sve ostale piramide u svetu građene su kao kopije ove glavne piramide, na pažljivo odabranim lokacijama, uključujući i najsavršeniju od svih, Keopsovu piramidu u Egiptu.
'Samo je jedna piramida, ipak, preslikavala savršenu piramidu, i to čak i urazličitoj razmeri: ona je poznata kao Keopsova piramida. Ona na licu sveta ovekovečava u potpunosti mudrosti Atlantiđana, dok ostale piramide otkrivaju samo deo toga. Atlantiđani su znali i prirodu i moć izvesnih kosmičkih sila, naročito teluričkih struja, i pažljivo su ih primenjivali u poljoprivredi i harmonično održavali opšti balans tih strujanja da, da bi izbegli geološke katastrofe čije sprečavanje se nalazilo van ljudske moći', - govori Rajmon Bernar.
Sličnu funkciju su imali i megaliti, dolmeni i menhiri, koji su, tamo gde su takve zaštite u obliku piramida bile suvišne, označavali mesta gde su se sjedinjavale sile i fokusirala univerzalna kosmička energija, pa su bila pogodna za održavanje ceremonija. Ceo svet je bio konstruisan kao neka vrsta prijemnika i pojačivača sila, između ostalog i u cilju poboljšanja poljoprivredih prinosa.
Šta je prema Bernaru, dovelo do katastrofe? Zbog intrige i neznanja, došlo je do pogrešnog korišćenja piramide, i planetarna katastrofa bila je neminovna. Ona je izmeni lice Zemlje i ostala je u predanju zabeležena kao POTOP. Vrhovni mudraci Atlantide, svoje novo utočište pronašli su u Egiptu.



Slika
VIZIJE EDGARA KEJSA

Poznati američki vidovnjak Edgar Kejs imao je viziju Atlantide kao kontinenta koji su zapravo pogodile tri katastrofe: prve dve oko 15.600 godina pre Hrista, kada se podelila na ostrva, a prilikom poslednje kataklizme, pre 12.000 godina, potopljen je i ostatak. Atlantida se prostirala od Sargaškog mora do Azora, na površini jednakoj veličini Evrope i Male Azije zajedno.
Pre poslednje katastrofe, rekao je Kejs, Atlantiđani su se iselili u Peru, Egipat, Meksiko, Novi Meksiko i Kolorado, i mada je njihova civilizacija u početku bila zaista na visokom nivou, vremenom je nestala.
Na samom kontinentu, tvrdi Edgar Kejs, Atlantiđani su znali tajnu koncentrisanja solarne energije u takozvani 'kamen sa magnetskim svojstvima', i ona se koristila u poljoprivredi, industriji, transportu, pa čak i u domaćinstvima.
Veliki 'Atomski kamen' bio je smešten ispod kupole sa pokretnim zidovima, nalik onima u astronomskim opservatorijima. 'Njegova nevidljiva radijacija delovala je na primajuće kamenje koje je snabdevalo pogonskom snagom vazdušne, kopnene i morske mašine. Veliki kamen bio je cilindrični kristal sa mnogo zaravnina, a njegov vrh je bio oblikovan na takav način da je zarobljavao solarnu energiju i koncentrisao je u sredinu cilindra.
Kejs je predvideo da će tragovi Atlantide biti otkriveni na tri mesta: u Egiptu, na ostrvu Biminiju i na Azorskim ostrvima. Ovo proročanstvo je dao 1940. godine, a informacije o Atlantiđanima, kako je tvrdio, dobio je 'direktno sa one strane'. Takođe je predvideo početak ponovnog uzdizanja Atlantide, navodeći da će Posejdonija biti prvo ostrvo koje će se ponovo pojaviti, i to oko 1968. ili najkasnije do 1976. godine. Dva su se proročanstva do sada ostvarila !!!

Slika

NOVA POSEJDONIJA

Konačno, na 35.paraleli i u Bermudskom trouglu 1970. godine dogodio se zadivljujući fenomen: unutrašnja vatra tinjala je u paklenim pukotinama ostrva Lanzarot, a vode Furnasa, kod San Miguela, vrile su i tutnjale proizvodeći blatnjave kratere, a pesak i lava novorođenog ostrva pored Fajala su se polako hladile.
U isto vreme, francuski ronilac Dimitri Rebikof bio je prvi koji je primetio impresivne podvodne mase blizu zapadne obale Biminija, mada je za više od trideset godina na hiljade podvodnih ribolovaca obilazilo Bimini, malo ostrvo u Bahamima, oko 50 kilometara od Majamija, i ronilo u istoj oblasti gde i Rebikof, a da nikada niko od njih nije čak ni primetio ništa slično. Te čudne formacije stena, koje su se, kada ih je Rebikof u saradnji sa jednim američkim profesorom fotografisao, pokazale kao antički zidovi, bili su dugački oko 76 metara i sastavljeni od ogromnih kamenih blokova visokih 4, 87 metara, i nalaze se šest metara ispod površine mora, a uzdižu se manje od 60 santimetara od morskog dna.
Arheolozi su, mada nerado i vrlo oprezno, morali da priznaju da se radi o drevnim tvorevinama ljudskih ruku, i da nemaju objašnjenja o kakvim građevinama se ovde radi, ko ih je podigao, kada i čemu su služile. Jedino su, na osnovu podatka dobijenog avionskim snimanjem da se zidine nalaze šest metara ispod površine mora, zaključili da su ruševine stare od 6-7 hiljada godina, iz jednostavnog razloga što je tada Atlantik bio za toliko ispod sadašnjeg nivoa.
Međutim, s obzirom da je teško zamisliti da su građevine bile podignute na temeljima koje je zapljuskivao okean, i to još u području koje su periodično pogađali uragani, zidine kod Biminija morale su biti bar jop pet do šest mestara iznad morske površine, što se onda vremenski poklapa sa pretpostavkom da je Atlantida nestala u talasima pre 12.000 godina.


Slika

OPET ĆE IZRONITI NA SVETLOST DANA

Kada su, po Velikom majstoru rozenkrojcera, Rajmonu Bernaru, mudraci sa Atlantide izbegli pre poslednje katastrofe u Egipat, oni nisu obnovili svoju imperiju, poučeni iskustvom koje su imali, nego su stvorili jedan univerzalni plan - kako da CEO SVET POSTANE NOVA ATLANTIDA!
Učinili su to tako što su se povukli u tajnost, ali su, ostavljajući ipak ljudima slobodnu volju, vodili i usmeravali čitav naš razvoj. Oni su davali čovečanstvu otkrića, navodeči ga na njih, polako otvarajući bogatu riznicu naučnog i tehnološkog znanja sačuvanog sa Atlantide.
Međutim sve to znanje je poreklom iz DRUGE GALAKSIJE, i doneli su ga oni koji su postali prvi vladari Atlantide, dakle vanzemaljci! Neki od njih vratili su se na svoju planetu, drugi su ostali na Zemlji da svoju misiju ispune do kraja. Sve zemaljske civilizacije potiču od te druge grupe - barem tako tvrdi Rajmon Bernar.

Slika
Sada je došlo vreme izbora! Biće označeno ponovnim pojavljivanjem atlantiđanskih mudraca u javnosti, i čovečanstvo će se suočiti sa mogućnošću velikog napretka, ukoliko dostignuća bude koristilo u prave svrhe, ili totalne propasti - ali ovog puta ne samo jednog kontinenta, nego čitave planete.
Atlantida će, ubeđen je Rajmon Bernar, izroniti iz mora i ljudska rasa će se vratiti na nju, upravo tamo odakle zapravo i potiče, a nakon toga krenuće u nova osvajanja, i budući vekovi doneće uniju planeta i galaksija, što će konačno, sa univerzalnim buđenjem svesti, do kraja ispuniti početni plan.
Rozenkrojcerski tajni spisi nagoveštavaju da današnji Atlantiđani, koji su zamenili bivši Savet mudraca, i sada deluju rasuti svuda po svetu, i to u saradnji sa 'Visokim Savetom A...' - ne navodeći o kakvom je Savetu ovde reč.
Da li će budućnost potvrditi ovakva predviđanja, ostaje da se vidi, a što se tiče prošlosti, poslednjih godina sve je više potvrda da se između 9.000 i 9.600 godina pre Hrista zaista dogodila kataklizma kakva je mogla da uništi Atlantidu!
Naime, proučavanjem dna Meksičkog zaliva, naučnici su ustanovili da je pre 12.000 godina nivo mora naglo porastao, i da se podigao za oko 50 metara i poplavio kopno. Da li je to bila posledica topljenja glečera po završetku ledenog doba, ili udara velikog asteroida o Zemlju, kako pretpostavljaju drugi naučnici, može samo da se nagađa. u svakom slučaju, u Bibliji je sačuvana uspomena o opštem potopu.
Drugi dokaz pružio je poznati istraživač morskih dubina Žak Kusto, koji je u blizini ostrva Andros, na Bahamima, otkrio na dubini od 50 metara podvodnu pećinu ispunjenu stalagmitima i stalaktitima. Poznato je, međutim, da oni nastaju samo na površini zemlje, a ni u kom slučaju na morskim dubinama, i to postepenim taloženjem krečnjaka koje traje hiljadama godina. I u blizini Hondurasa, Kusto je pronašao čitav niz pećina sa ovim pećinskim nakitom, ali oni su stajali HORIZONTALNO, a ne vertikalno, što se protivi svim zakonima prirode!
Jedino objašnjenje je da su usled snažnog potresa pećine bile otkinute od kopna i tako se u neobičnom položaju našle na dnu mora. Analiza jednog stalagmita pokazala je da se dogodilo pre 12.000 godina.
Slika
Postoji još jedna pretpostavka koju su izneli neki okeanografi, a to je da jecivilizacija Atlantide postojala davno na jednom grčkom ostrvu u Egejskom moru.
Ostrvo se tada zvalo Tera, a danas se zove Santorini, i da je oko 1.500. godine pre naše ere izbila na njemu jaka erupcija vulkana, da se usled toga obrazovao veliki talas cunami i da je sve to dovelo do nestanka napredne civilizacije na ostrvu Kritu.
Bilo kako bilo, nove teorije će izlaziti na svetlost dana, ali dali će to učiniti i Atlantida, veliko je pitanje?

conopljanews.net


Vrh
LaYa
Post  Tema posta: Re: Atlantida  |  Poslato: 22 Mar 2013, 16:37
Korisnikov avatar
Laki

Pridružio se: 18 Maj 2012, 15:12
Postovi: 22907

OffLine
Atlantida
Atlantida je mitski otok, o čijem samom postojanju i mjestu postojanja se još ništa ne zna. Prvi put Atlantidu je spomenuo drevni grčki filozof Platon, koji govori da je ona bila razorena prirodnom katastrofom (vjerojatno strašnim zemljotresom ili velikom poplavom), prije više od 9.000 godina prije Platonovog vremena. U dijelu Kriton Platon opisuje rat između Atlanta i ostatka tadašnjeg svijeta i kaže da se dogodio prije 9.000 godina. Podatak se odnosi na rat, a ne na katastrofu, koja je prouzrokavala potonuće otoka iako je taj rat prekinula prirodna katastrofa. Spominju ju i Prokl (412 - 485. pne.), Strabon (25. godina ne.), Plinije Stariji (79. god. n.e.), Diodor Sicilski i mnogi drugi.
Prema Platonu Atlantida je bila lijep velik otok, velika kao Libija i Azija zajedno, i nalazilo se s one strane Heraklovih stupova (Gibraltar). To je bila plodna i bogata zemlja, koja je davala dvije žetve godišnje. Stanovništvo se bavilo zemljoradnjom, stočarstvom, i zanatima. Kopali su i topili rude. Najcijenjeniji metal je bilo zlato, koga je bilo u izobilju i jedan metal orihalk koji se mogao naći svuda po otoku.

Slika
Mapa koja pokazuje moguću lokaciju Atlantide, iz Atlantis:The Antediluvian World, Ignacijusa Donelija
U sredini otoka nalazila su se dva izvora: jedan s hladnom i jedan s toplom vodom. Oko njih su stanovnici izgradili bazene za kupanje od kojih su neki bili pokriveni. Postojalo je više gradova i tri pristaništa. Zemljom je upravljao Atlant, div, uz pomoć 10 careva. Sastajali su se svakih 6 godina i donosili zakone i sudili. Stanovništvo je uživalo u sreći i bogatstvu sve dok njihovi carevi, nisu zaratili. Vojsku ostatka svijeta su predvodili Jelini, a na njihovom čelu su bili Atenjani. U strahovitoj bici Grci su pobijedili. U jeku najžešćih bitaka zatutnjli su strašni zemljotresi i Atlantida je potonula u more, što je uzrokovao Posejdon.

wiki


Vrh
Senka
Post  Tema posta: Re: Tajne starih civilizacija  |  Poslato: 04 Apr 2017, 18:31
Korisnikov avatar
Vječita sanjalica
Vječita sanjalica

Pridružio se: 18 Apr 2012, 12:07
Postovi: 45918

OffLine
NESTALE POD MISTERIOZNIM OKOLNOSTIMA: Osam civilizacija koje i danas intrigiraju naučnike

Tokom istorije, brojne civilizacije su doživele krah - u većini slučajeva, razlozi za to su poznati. Ipak, ima i onih koje su nam, pored brojnih drugih stvari, u nasleđe ostavile i misteriju svog nestanka

Slika

Tokom istorije, brojne civilizacije su doživele krah - u većini slučajeva, razlozi za to su poznati. Astečko carstvo su, primera radi, uništili španski konkvistadori, a neke od njih nisu uspele da se prilagode klimatskim promenama.

Ipak, ima i onih koje su nam, pored brojnih drugih stvari, u nasleđe ostavile i misteriju svog nestanka, pa stoga ne čudi što i dalje privlače pažnju arheologa i istoričara.

1. Civilizacija Maja

Civilizacija Maja bila je jedna od najnaprednijih u pretkolumbovskoj Americi. Zahvaljujući velikim gradovima, raskošnim trgovima, palatama, hramovima-piramidama, ali i vrsnom poznavanju astronomije, matematike i fizike, zadivila je i promenila svet.

Drevne Maje su na vrhuncu moći i uticaja bile tokom takozvanog klasičnog perioda (250. nove ere - 900. nove ere), ali su na kraju te epohe počele da misteriozno nestaju. Naime, tada je stanovništvo počelo da iznenada svrgava kraljeve, napušta gradove i prestalo je sa tehnološkim inovacijama.

Izneto je nekoliko desetina teorija o tome šta se uistinu dogodilo. Tako neki istoričari, na primer, ukazuju na velike suše, pogoršane krčenjem šuma i erozijom tla, kao podsticaj društvenog kolapsa, dok drugi krivicu svaljuju na epidemije bolesti, seljačke bune protiv korumpirane vladajuće klase, učestale ratove, slom trgovačkih puteva ili kombinaciju svega navedenog. Međutim, iako se njihova civilizacija raspala, jezik i kultura Maja su se održali - procenjuje se da oko sedam miliona pripadnika tog naroda još uvek živi na i oko poluostrva Jukatan.

2. Civilizacija doline Inda

Ova, jedna od najstarijih svetskih civilizacija, započela je s izgradnjom naselja na području današnje Indije i Pakistana pre oko 8.000 godina. Do trećeg milenijuma pre nove ere, zauzela je više od 386.000 kvadratnih milja (999.735 kvadratnih kilometara) područja - mnogo više nego njeni poznatiji savremenici u Egiptu i Mesopotamiji, a činila je 10 odsto svetske populacije.

Jezik tog drevnog naroda, o čijem se svakodnevnom životu zna vrlo malo, ni dan-danas nije dešifrovan. S druge strane, njihovi gradovi imali su napredan sistem kanalizacije i vodovoda, koji je bio bez konkurencije do rimskog doba.

Ipak, oko 1.900 godine pre n.e, civilizacija je počela da neobjašnjivo propada. Ranije se verovalo da je uzrok tome bila neka invazija Arijevaca ili promena toka reke Inda, ali su nedavna istraživanja pokazala da je do toga dovelo pojačano delovanje monsuna, što je umnogome uticalo na poljoprivredu. U tome su ključnu ulogu verovatno odigrali i ostali faktori, poput zemljotresa ili epidemija malarije i kolere.

3. Anasazi

Anasazi, preci Pueblo naroda, naseljavali su jugozapadni deo današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Tokom 12. i 13. veka izgradili su spektakularna naselja u strmim liticama mnogobrojnih kanjona i ubrzo potom, netragom nestali. Inače, pronađeni tragovi kanibalizma i masakra, kao i dokazi o seči šuma (što je pogoršalo sušu i glad kao njenu posledicu), ukazuju na prirodni kolaps civilizacije, a među arheolozima se i dalje vode žustre debate o svemu tome.

4. Olmeci

Olmeci su naseljavali tropske nizije u južnom i središnjem delu Meksika. Oni su preteča svih kasnijih meksičkih civilizacija, a poznati su po tome što su stvorili prvo pismo u Americi, razvili kalendar, gradili piramide i izmislili pok-ta-pok (ili poktapok), igru loptom na život i smrt, jer bi vođa poraženog tima uvek bio pogubljen. Bili su neprevaziđeni u obradi kamena i stvorili su gigantske skulpture glava, kao i male skulpture od žada.

Nestali su oko 400. godine pre nove ere - istočni deo njihove zemlje je opusteo, verovatno zbog erupcije vulkana, ali je popularna i teorija koja se tiče invazije, premda niko ne zna ko su napadači mogli da budu.

5. Nabatejci

Nabatejci, savez nomadskih plemena severozapadne Arabije, najpoznatiji su kao graditelji legendarnog grada Petra, uklesanog u steni, čiji je dragulj svakako riznica Kazneh. Od četvrtog veka pre nove ere ostvarili su značajnu ekonomsku i političku moć i za razliku od drugih kultura tog vremena, nisu držali robove. Bili su poznati po odličnom sistemu navodnjavanja, koji se danas izučava na Univerzitetu u Jerusalimu.

Tokom četvrtog veka nove ere napustili su Petru, ali niko sa sigurnošću ne zna zašto. Kao jedan od najverovatnijih razloga navodi se pad zarade od trgovine, pošto su glavne trgovačke rute premeštene na sever.

6. Mikenska civilizacija

Ova civilizacija ime je dobila po lokalitetu Mikeni, smeštenom na oko 90 kilometara jugozapadno od Atine. Za njeno otkrivanje zaslužan je Nemac Hajnrih Šilman, koji je svoje celokupno bogatstvo uložio u arheološka istraživanja. U drugom milenijumu pre nove ere, slovila je za jedan od najvažnijih centara grčke civilizacije.

Protezala se preko dva ostrva i južnog dela kopna današnje Grčke, a širila se osvajanjem gradova poput Pilosa, Atine, Tebe i Knososa. Pominje se u brojnim mitovima, uključujući i onaj o kralju Agamemnonu, koji je bio komandant grčke vojske u Trojanskom ratu.

Nekada je bila dominantna pomorska sila, a do 12. veka, potpuno je propala. Pretpostavlja se da je do toga doveo nemir između seljaka i vladajuće klase, ''poremećaj'' trgovačkih puteva ili pak dorska invazija Grčke sa severa, koja se, kako smatraju neki istoričari, možda nikada nije dogodila.

7. Kmersko carstvo

Kmersko carstvo stvoreno je 802. godine iz kraljevstva Čenla, na čijem je mestu danas Kambodža. Najpoznatije je po Angkoru, koji je pao 1341. godine. Propast carstva uglavnom se pripisuje invazijama, kugi i/ili političkoj nestabilnosti.

8. Minojska civilizacija

To antičko društvo, nastalo na ostrvu Krit, postojalo je od 3.000. do 1.000. godine pre nove ere. Inače, u grčkoj mitologiji, Minoj ili Minos je bio čuveni kralj Krita, a po njemu je Minojska civilizacija i dobila ime. Za Atinjane je predstavljao okrutnog tiranina koji je žrtvovao živote njihove dece Minotauru (pola čovek a pola bik). U stvarnosti, Minojci su bili prva poznata civilizacija u Evropi, iza koje su ostale razrušene palate i artefakti pronađeni u njima.

Njihov pisani jezik je linearno A pismo, koje je kasnije zamenjeno linearnim B, a oba su bazirana na piktogramima. Stručnjaci veruju da je kraju te zajednice doprinela vulkanska erupcija na ostrvu Tera (sada Santorini), iako postoje dokazi da je preživela. Svakako, ako i nije ''zbrisala'' stanovnike, verovatno je uništila biljni i životinjski svet, što je rezultovalo glađu.


večernjenovosti

_________________
Slika Slika


Vrh
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Pogled za štampu

Ko je OnLine
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 40 gostiju
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Idi na:   


Obriši sve kolačiće boarda | Tim | Sva vremena su u UTC + 2 sata

Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
DAJ Glass 2 template created by Dustin Baccetti
Prevod - www.CyberCom.rs
eXTReMe Tracker